Ilegalne droge iskrivljuju sistem nagrađivanja u mozgu
Poremećaj nastao uslijed upotrebe supstanci ne mijenja samo nečije ponašanje, on također mijenja i biološku strukturu. Ilegalne supstance kao što su heroin, kokain i opioidi utiču na mozak, mijenjajući njegovu hemiju i strukturu.
Mnogobrojne studije su pokazale uticaj biološkog faktora na ovisnost i zašto je to hronična bolest, poput visokog krvnog pritiska ili dijabetesa.
Biološki uticaj ovisnosti počinje u mozgu
Sistem nagrađivanja mozga funkcioniše tako da potiče osjećaje za zadovoljavanje bazičnih potreba. Mozak oslobađa dopamin, neurotransmiter povezan sa osjećajem zadovoljstva, kako bi nas ohrabrio da radimo stvari poput jedenja i povezivanja sa drugim ljudima.
Droge mijenjaju ovaj sistem nagrađivanja, tako da izazivanju pojačano lučenje dopamina u mozgu, koje se očituje intenzivnom euforijom. Tako naprimjer:
Kokain blokira reapsorpciju dopamina, pojačavajući njegove efekte.
Heroin oponaša prirodne neurotransmitere, zavarava receptore i pokreće neuobičajene poruke.
Opioidi aktiviraju receptore koji oslobađaju dopamin dok umrtvljuju percepciju bola.
Ova umjetna stimulacija daleko nadmašuje prirodne nagrade, ostavljajući mozak izvan ravnoteže, pojačavajući upotrebu droga i stvarajući ovisnost.
Kako se mozak prilagođava, pojavljuju se tolerancija i ovisnost
S vremenom se mozak prilagođava ovim naletima dopamina. Osoba osjeća manje zadovoljstva u odnosu na prijašnje uzimanje tih istih droga koje izazivaju ovisnost. Kako dopamin sve manje utiče na osobu, potrebna je veća doza droge da bi se postigao isti nivo euforije. To se zove tolerancija i odnosi se na sve vrste poremećaja upotrebe droga i alkohola.
Uz to, produžena upotreba droga može uzrokovati strukturne promjene u mozgu, posebno u područjima odgovornim za donošenje odluka i samokontrolu. To čini otpor drogi nevjerovatnim izazovom, bez obzira na štetne posljedice koje kontinuinirano uzimanje droge donosi.
Upotreba droga pojačava veze između neurona, izazivajući potrebu za drogom u moždanim vijugama kreirajući upotrebu kompulzivnom navikom, gotovo refleksnom radnjom.
Kako tretman od poremećaja nastalih uslijed upotrebe supstanci može pomoći mozgu
Prestanak upotrebe droga ne obnavlja mozak odmah. Neki od bioloških uticaja, poput neuronskih oštećenja, su trajni. Za druge promjene, kao što su izmijenjene veze među neuronima, mogu biti potrebni mjeseci ili godine da se normalizuju. Ovi dugotrajni efekti mogu se manifestovati kao žudnja i povećavaju mogućnost za recidiv, što potvrđuje zašto se ovisnost smatra hroničnom bolešću mozga.
Liječenje ovisnosti može pomoći pacijentima da pronađu održivi oporavak razvojem novih načina ponašanja i rutina koje mogu ponovo osposobiti mozak i pokrenuti njegove prirodne procese bez uticaja ilegalnih supstanci. Mozak također ozdravlja kada se osoba u oporavku pozabavi svojim emocionalnim potrebama poput opraštanja sebi i uspostavljanja zdravih odnosa.
Oporavak i prilagođavanje mogući su zbog neuroplastičnosti, sposobnosti mozga da se reorganizuje formiranjem novih neuronskih veza tokom života. Neuroplastičnost omogućava nervnim ćelijama mozga da umanje povrede i poremećaje u mozgu, te da se prilagode novim situacijama ili promjenama u svom okruženju.
Preispitavanje našeg shvatanja o ovisnosti
Ovisnost je medicinsko stanje koje se manifestuje promjenama u mozgu. Te promjene narušavaju samokontrolu i prosuđivanje, potičući kompulsivno ponašanje. Za mnoge je sveobuhvatan tretman koji kombinuje bihevioralnu terapiju i lijekove od suštinskog značaja za suzbijanje ovih poremećaja.
Ovakvo shvatanje ovisnosti jača potrebu za empatijom i pristupima liječenju zasnovanim na dokazima. Baveći se ovisnošću kao medicinskim stanjem, društvo može bolje podržati pojedince u povratku kontrole i vođenju zdravijih stilova života.