Cincinnati (Rojters) – Kada je Danny-ju bilo 13 godina, počeo je iskazivati znakove koje doktori obično povezuju sa ovisnošću o drogama. Postao je uznemiren, tajanstven i povukao se od prijatelja. Napustio je bejsbol i izviđače, te je prestao raditi zadaću i tuširati se.
Ali nije upotrebljavao droge. Bio je „nakačen“ na Youtube i video igrice, do te mjere da nije mogao raditi ništa drugo. Kako je doktor i potvrdio, bio je ovisan o svojoj elektronici.
„Nakon što sam dobio svoju konzolu, nekako sam se zaljubio u to“, rekao je Danny, 16-godišnjak i junior u srednjoj školi u Cincinatiju. „Sviđalo mi se to da mogu da isključim sve i da se samo opustim.“
Danny je bio drugačiji od tipičnih američkih adolescenta koji su „uključeni“. Psihijatri kažu da ovisnost o internetu, koju karakterizira gubitak kontrole nad korištenjem interneta i zanemarivanje posljedica korištenja, pogađa i do 8% amerikanaca, te da postaje sve učestalija širom svijeta.
„Mi smo svi blago ovisni. Mislim da je to očigledno na našem ponašanju“, kaže psihijatar Kimberly Young, koja je vodila oblast istraživanja od osnivanja Centra za internet ovisnost u 1995. godini. „To postaje javna zdravstvena briga, očigledno, obzirom da je zdravlje pod utjecajem ponašanja.“
Psihijatri poput Young, koji su desetljećima proučavali kompulzivno ponašanje vezano za internet, sada se susreću sa sve više slučajeva, što je dovelo do otvaranja novih programa za tretman širom Sjedinjenih Država. Centri za mentalno zdravlje na Floridi, New Hampshire-u, Pennsylvaniji te druge države dodaju bolnički tretman ovisnosti o internetu u svoje servise.
Neki skeptici vide ovisnost o internetu kao lažno stanje, zasnovano od strane tinejdžera koji odbijaju da odlože svoje pametne telefone, te porodica Reagan kaže da su imali poteškoća sa objašnjavanjem problema široj porodici.
Anthony Bean, psiholog i autor vodiča namjenjenog kliničarima za terapiju za ovisnost o video igricama, rekao je da pretjerano igranje igrica i upotreba interneta može ukazivati na druge probleme sa mentalnim zdravljem ali da ne bi trebalo biti obilježeno kao nezavisni poremećaj.
„To je kao patologiziranje ponašanja bez zapravo razumijevanja šta se događa,“ rekao je on.
„Reboot – Ponovno pokretanje“
U početku, Danny-jevi roditelji su ga odveli kod doktora i natjerali da potpiše ugovor, obavezujući se da će ograničiti svoje korištenje interneta. Ništa nije uspijevalo, sve dok nisu otkrili pionirski rezidencijalni centar za terapiju u Masonu, Ohio, oko 35 km sjeverno od Cincinnatija.
Program „Reboot“ u Linder Centru za nadu nudi bolnički tretman za uzrast od 11 do 17 godina, osobama koje, poput Danny-ja, imaju ovisnost koja uključuje: online igranje igrica, kockanje, socijalne medije, pornografiju i sexting, često da bi pobjegli od nekih drugih problema sa mentalnim zdravljem poput depresije i anksioznosti.
Danny-ju je dijagnosticiran poremećaj hiperaktivnosti sa pet godina i anksiozni poremećaj sa šest godina, te su doktori rekli da je razvio ovisnost o internetu kako bi se nosio sa ovim problemima.
„Reboot“ pacijenti provode 28 dana u ustanovi u predgrađu, opremljenoj sa 16 spavaćih soba, učionicama, teretanom i blagovaonicom. Svi prođu dijagnostičko testiranje, psihoterapiju i uče da ograniče svoje korištenje interneta.
Chris Tuell, klinički direktor usluga vezanih za ovisnost, pokrenuo je program u decembru, nakon što je vidio nekoliko slučajeva, uključujući Danny-jev, gdje su mlade osobe koristile internet kao „samo-mediciranje“ umjesto droga i alkohola.
Internet, iako nije zvanično priznat kao supstanca koja izaziva ovisnost, na sličan način otima sistem nagrađivanja u mozgu, okidajući otpuštanje hemikalija koje izazivaju zadovoljstvo, rekao je Tuell.
„Mozak zapravo ne zanima šta je u pitanju, bilo da to sipam niz grlo ili stavljam u nos ili gledam svojim očima ili radim sa svojim rukama,“ kaže Tuell. „U mozgu se dešava veoma sličan neurohemijski proces.“
Čak i tako, oporavak od ovisnosti o internetu je drugačiji od drugih ovisnosti, zato što se ne radi o tome da „se ostane trijezan ili čist“, Tuell kaže. Internet je postao neizbježan i ključan u školama, kod kuće i na radnom mjestu.
„Uvijek je tu,“ kaže Danny, vadeći svoj pametni telefon. „ Osjećam ga u svom džepu, ali sam bolji u tome da ga ignorišem.“
Da li je to pravi poremećaj?
Medicinski eksperti su počeli ozbiljnije shvatati ovisnost o internetu.
Ni Svjetska zdravstvena organizacija (SZO), niti Američka psihijatrijska organizacija (APA) ne prepoznaju ovisnost o internetu kao poremećaj. Prošle godine, međutim, SZO prepoznala je specifičniji poremećaj igranja igrica, praćeno godinama istraživanja u Kini, Južnoj Koreji i Tajvanu, gdje su to doktori nazvali krizom javnog zdravlja.
Za neke onlajn igrice i proizvođači konzola savjetovali su igračima da ne igraju pretjerano. Youtube je kreirao alat za praćenje vremena da podstakne gledaoce da naprave pauze od svojih ekrana, kao dio Google-ove inicijative „digitalnog blagostanja.“
Glasnogovornik SZO Tarik Jašarević rekao je da je ovisnost o internetu tema „intenzivnog istraživanja“ i razmatranje za buduću klasifikaciju. Američka psihijatrijska organizacija je označila poremećaj igranja igrica kao „stanje za dalje istraživanje. “
„Bio on klasificiran ili ne, osobe se javljaju sa ovim problemima“, rekao je Tuell.
Tuell se prisjetio jedne osobe čija je ovisnost bila tako ozbiljna da bi se pacijent radije ‘uneredio’ nego ostavio svoju elektroniku da bi koristio toalet.
Istraživanja ovisnosti o internetu mogu uskoro dati empirijske rezultate kako bi se zadovoljili standardi za medicinsku klasifikaciju, rekao je Tuell, obzirom da su psiholozi našli dokaze o adaptaciji mozga kod adolescenata koji kompulzivno igraju igrice i koriste internet.
„To nije izbor, to je stvarni poremećaj i bolest,“ rekao je Danny. „To što osobe koje se šale i kažu da to nije dovoljno ozbiljno da bi bilo zvanično, pogađa me lično.“
Izvor: https://www.reuters.com/