Problem ovisnosti je javnozdravstveni i socijalni problem suvremenog svijeta, a zlouporaba psihoaktivnih sredstava postala je transkulturalni fenomen. Veliki broj ljudi koristi tablete za smirenje, puši, konzumiraju opojne droge, kockaju, klade se, svakodnevno, dugotrajno igraju kompjuterske igrice, prekomjerno unose kavu, šećer i alkohol u svoj organizam i sl. Da biste saznali da li ste razvili ovisničko ponašanje prestanite to činiti neko vrijeme i prepoznat ćete moguću ovisnost po različitim znakovima apstinencijske krize.
Osim što je veliki broj ljudi uključen u ovisnička ponašanja, istraživanja su pokazala da svaka osoba ima potencijal razviti neku vrstu ovisnosti, posebice tijekom stresnih životnih razdoblja. Zašto ljudi počinju konzumirati neko kemijsko sredstvo i ustraju u ovisničkom ponašanju, jedno je od najvažnijih i najčešćih pitanja vezanih uz ovaj problem. U novije vrijeme znanstvenici su se usmjerili na proučavanje uloge stresa i postizanje ugode i užitka u razvoju ovisnosti.
Ljudi izloženi pritiscima i stresu razvijaju različite teškoće u psihosocijalnom funkcioniranju iz kojih ponekad ne znaju izaći korištenjem vlastitih raspoloživih strategija samopomoći, a ne žele se savjetovati sa stručnjakom, pa posežu za različitim kemijskim sredstvima. Pretpostavlja se da pojedinci konzumiraju opojne droge ili bilo koje drugo sredstvo kako bi smanjili negativne osjećaje poput tjeskobe, ili kako bi popravili svoje raspoloženje kada su umorni ili depresivni.
Potrebno je razjasniti da svi ljudi žele izbjeći bol i neugodu i vole osjećati ugodu te će se upravo zbog toga, kada god mogu, uključivati u aktivnosti koje će im tu ugodu pružiti i osigurati, a ovisnici nisu iznimka. Neuroznanstvenici su dokazali da u mozgu postoji centar za ugodu odnosno užitak koji se aktivira kada smo uključeni u ugodnu aktivnost. Činjenica je da određene tvari poput droge i alkohola ili određena ponašanja, poput nekontoriliranog kockanja mogu potaknuti aktivnost tog centra.
Na ovaj način započinje i putovanje prema ovisnosti. Na početku uzimanja sredstva ovisnosti, ono pomaže osobi da se oslobodi osjećaja usamljenosti, anksioznosti, depresije, bespomoćnosti (nemoći) i bezvrijednosti, ali za kratko vrijeme. Taj kratkotrajni osjećaj ugode osoba ubrzo povezuje s uzetim sredstvom te osoba ima želju za njegovim ponovnim uzimanjem. Dugoročno korištenje takvih sredstava dovest će do smanjene uporabe socijalnih vještina i mogućnosti učenja te povećanja sveukupne razine stresa. Nadalje, visoka razina stresa ograničava sposobnost pamćenja, donošenja odluka i fokusira pažnju osobe na brzo smanjenje neugodnih osjećaja te tako umanjuje opseg mogućih (alternativnih) načina suočavanja s problemima u budućnosti. Nastaje začarani krug kojeg je teško razbiti – nastaje ovisnost.
Kako osoba nastavlja s ovisničkim ponašanjem, psihološki i socijalni čimbenici postaju sve slabiji motiv za ponašanje pojedinca. Ponašanje osobe je nakon razvoja ovisnosti u najvećoj mjeri motivirano potragom za psihoaktivnim tvarima. Liječenje tada najčešće uključuje kombiniranje lijekova s različitim savjetodavnim ili psihoterapijskim postupcima s ciljem promjene ponašanja pojedinca.
Janja Teglović, mag. Psihologije
Izvor: http://www.zzjzdnz.hr