Povodom 26. Juna, Međunarodnog dana borbe protiv zloupotrebe droga i nezakonitog prometa drogama, Udruženje PROSLAVI OPORAVAK otvorilo je svoja vrata roditeljima i članovima porodica osoba koje se suočavaju s problemom ovisnosti. Kroz iskrene razgovore, dijeljenje iskustava i pružanje međusobne podrške, nastao je ovaj članak, glas onih čiji bol često ostaje nevidljiv, ali čija snaga zaslužuje da bude prepoznata.
Vapaj roditelja i članova porodice koji se bore s problemom ovisnosti
Iza svake osobe koja se bori s ovisnošću stoji krug tihe patnje: roditelji, braća i sestre, partneri, djeca, čiji su životi duboko pogođeni. Dok se ovisnost često prikazuje kao lična borba, ona je u stvarnosti bolest porodice koja ostavlja emocionalne, društvene i finansijske posljedice na najbliže. Krik porodica je stvaran, često nečujan i krajnje je vrijeme da dobije prostor u javnosti.
“Nikada nismo mogli zamisliti da će nam se to desiti.”
Mnoge porodice opisuju početak svog puta kroz ovisnost kao iznenadan i zbunjujući. Jedna majka kaže: “Moj sin je bio pametan, bavio se sportom, pun ljubavi i života. Nismo vidjeli šta dolazi, jednog dana je sve bilo u redu, a sutradan ga više nismo mogli prepoznati.”
Ova vrsta šoka je česta. Upotreba psihoaktivnih supstanci često počinje u tajnosti, u poricanju, i postaje vidljiva tek kada posljedice izmaknu kontroli: problemi sa zakonom, izostanci iz škole, zdravstveni problemi ili drastične promjene u ponašanju. Kada porodice shvate šta se dešava, već su duboko u haosu.
Porodica u stanju preživljavanja
Porodice pogođene ovisnošću često žive u stanju stalnog stresa i neizvjesnosti. Uloge u domaćinstvu se mijenjaju: braća i sestre preuzimaju ulogu njegovatelja i zaštitnika i nose teret zanemarujući svoj život, roditelji balansiraju između posla i kriznih situacija, partneri žive u stalnom strahu.
“Ovisnost nije uzela samo mog sina,” kaže jedan otac, “uzela je naš dom. Prestali smo zajedno imati obroke, sjedati za isti stol. Jedva smo spavali. Bilo je kao da živimo u ratnoj zoni.”
“Život majke koja ima ovisnika je šaren, naučiš da padaš i ustaješ i često si na tom putu sama. Kao roditelj moraš shvatiti i prihvatiti da, kakogod, život ide dalje”.
Emocionalni stres je samo jedan dio problema. Tu su i finansijski tereti: troškovi liječenja, pravni izdaci, gubitak prihoda. Socijalna izolacija je također česta, jer stigma i stid često sprečavaju porodice da potraže pomoć.
Između šutnje i podrške: gdje porodice pronalaze snagu
Uprkos boli, porodice često pronalaze izvore duboke unutrašnje snage. Vjera, lična otpornost ili sama odlučnost da se bore i sačuvaju voljenu osobu postaju svakodnevno gorivo za preživljavanje. Neki pronalaze podršku u grupama s drugim porodicama koje prolaze kroz sličnu borbu i/ili kod terapeuta.
Ipak, mnogi naglašavaju da je emocionalna i praktična podrška još uvijek nedovoljna. “Nama treba razumijevanje, a ne osuda,” kaže žena čiji je brat u procesu oporavka. “Prečesto nas krive, odbacuju, ili nam kažu da odustanemo”.
Potreba za sistemskim promjenama
Porodice ne traže sažaljenje, one traže razumijevanje, usluge i konkretne promjene. Žele bolji pristup mentalnom zdravlju, više edukacije o ovisnosti kao bolesti, i zakone koji stavljaju fokus na liječenje, a ne na kaznu. Traže da liječenje i tretman u terapijskim zajednicama bude pokriven zdravstvenim osiguranjem. Žele da budu uključeni u proces oporavka svojih voljenih, a ne isključeni.
Žele da škole i radna mjesta postanu mjesta prevencije i rane intervencije. Traže da u Bosni i Hercegovini postoje centri i zajednice koje će pružati rezidencijalni i nerezidencijalni tretman maloljetnicima koji se suočavaju sa problemom ovisnosti.
Kada ljubav i podrška pobijede ovisnost
Uprkos godinama bola, straha i neizvjesnosti, neke porodice danas svjedoče o uspješnim oporavcima svojih najmilijih, kao i o vlastitom iscjeljenju. Oporavak nije samo kraj upotrebe psihoaktivnih supstanci; to je dug, težak i često nepredvidiv proces u kojem se cijela porodica mora iznova graditi. Ponovno povjerenje, zajedništvo i emocionalna stabilnost ne dolaze preko noći. Ali korak po korak, dan po dan, moguće je ponovo disati, voljeti i nadati se.
„Kada se moj sin vratio iz terapijske zajednice, plakali smo svi. Ne zato što je kraj bio lagan, već zato što smo vidjeli da postoji novi početak,“ rekla je majka bivšeg ovisnika. „Počeli smo ići u nabavku i jesti zajedno, smijati se bez straha i planirati budućnost, nešto što nam je godinama bilo nezamislivo “.
Uspješan oporavak mijenja sve, ne samo osobu koja je bila u paklu ovisnosti, nego i čitav porodični sistem. Roditelji ponovno nalaze mir, braća i sestre vraćaju izgubljeni osjećaj sigurnosti, a dom ponovo postaje prostor nade, a ne straha.
Ove priče su rijetke u javnosti, ali su ključne, jer dokazuju da uz podršku, znanje i razumijevanje, postoji izlaz. Oporavak je stvaran, te osim za porodicu postaje izvor nade za cijelu zajednicu i vrijedi ga slaviti.
Glas koji mora biti saslušan
Ovisnost izoluje. Ali kada porodice dignu svoj glas, one podsjećaju društvo da iza svake statistike stoji dom ispunjen ljubavlju, tugom i otpornošću. Njihov krik nije samo za sopstveno ozdravljenje, to je poziv društvu da ovisnost prepozna kao javnozdravstveni problem koji zahtijeva saosjećanje i kolektivnu odgovornost.
Krajnje je vrijeme da ih čujemo.