Za ovog pisca, Gibson daje program TEMPO, osmišljen da pomogne u suzbijanju epidemije predoziranja i odjekuje na nekoliko nivoa
Autor William Wagner
Nada. To je ono što nas drži, tjera nas naprijed. Koncept nade, zapravo, je sama suština TreatmentMagazine.com. Bez nade, zaista smo izgubljeni, bilo da se bavimo ovisnošću, mentalnim bolestima ili čak jednostavnim izazovima koje nam donosi svakodnevni život.
Nada se može naći na brojnim mjestima, uključujući i nešto što možda ne očekujete: Gibson gitara, metaforički, u svakom slučaju. Gibson Gives, dobrotvorni ogranak legendarnog proizvođača gitara Gibson sa sjedištem u Nashvilleu, nedavno je nabavio 16.000 Kloxxado doza za distribuciju kroz svoj program pod nazivom Obuka i osnaživanje muzičara za sprječavanje predoziranja (eng. Training and Empowering Musicians to Prevent Overdose – TEMPO). Proizveden od farmaceutske kompanije Hikma, Kloxxado sadrži 8 mg opioidnog lijeka za poništavanje predoziranja naloksona, za razliku od 4 mg u često korištenom lijeku Narcan.
„Sintetički opioidi su ono što se sada proizvodi, i oni su eksponencijalno jači. Kada neko koristi ove (sintetičke opioide), njihova vjerovatnoća predoziranja dramatično raste, a brzina kojom se predozira je značajno veća.”
—David Deyhimy, doktor specijaliziran za ovisnost i anesteziologiju
S obzirom da epidemija predoziranja ovih dana uzima posebno zlokobni zaokret, Kloxxado ima snažan značaj i pruža nadu. “Prije ovoga, većina predoziranja opioidima bila je uzrokovana heroinom ili pilulama (baziranim na opioidima) kao što su Percocet i OxyContin, ili kombinacijom lijekova,” kaže David Deyhimy, ljekar koji je certificiran u oblasti ovisnosti i anesteziologije i Hikma medicinski savjetnik. „Sintetički opioidi ,kao što je fentanyl, su ono što se sada proizvodi, i oni su eksponencijalno jači. Kada neko koristi ove sintetičke opioide, njihova vjerovatnoća predoziranja dramatično raste, a brzina kojom se predozira je značajno veća. Ono što otkrivamo je da vam je potrebno sve više i više doza naloksona da bi neko ponovo disao. Kloxxado je dvostruka doza.”
Dvostruka doza koja može značiti razliku između života i smrti. Dodaje Deyhimy: “Imamo podatke hitne pomoći i pružatelja prve pomoći koji pokazuju da 78% svih poništavanja predoziranja Narcanom zahtijevaju najmanje dvije doze.”
Sve je to dio veće TEMPO misije, koja uključuje razvoj mreže za obuku i obrazovanje koja je sposobna spasiti što više života. „Naš cilj je oduvijek bio da radimo u saradnji sa posvećenim organizacijama na povećanju i administriranju programa obuke i proizvoda za spasavanje života i da pomognemo u smanjenju predoziranja opioidima u muzičkoj industriji“, kaže Erica Krusen, direktorica odjela za kulturni uticaj u Gibson Brands. „Do danas, TEMPO je bio u mogućnosti da obuči oko 10.000 pojedinaca, što je daleko iznad onoga, što smo prvobitno očekivali, za nešto manje od dvije godine. Uticaj koji je TEMPO već bio u mogućnosti da napravi u muzičkoj industriji u tako kratkom vremenu je zapanjujući i pokreće našu mrežu da nastavi sa podizanjem svijesti i mobilizacijom za promjene.”
Sačuvati vjeru
Inicijativa Gibson Gives me je jako oduševila, zaista, jer sam nedavno objavio roman, koji govori o mojoj generaciji: The Amazing Journey of Pete Townshend’s Woodstock Special (Eckhartz Press), u kojem je gitara Gibson SG Special protagonista. Premisa ide otprilike ovako: U stvarnom životu, Pete Townshend, gitarista grupe The Who, nježno je bacio svoj Gibson SG Special u publiku na kraju koncerta benda na Woodstocku 1969. godine. Priča je zamišljanje onoga što se dešava toj gitari nakon što napusti njegove ruke. Tokom tri decenije, Special dotiče živote niza živopisnih likova. Gitara je simbol nade, ali hoće li preživjeti svoje ponekad mučno putovanje?
Zaista, kroz sve to, “kroz životne muke” Gibson SG Special nekako preživljava. A sa njom i nada. Pred kraj romana, narator kaže: „Special se pokazala neobjašnjivo izdržljivom, preživjela je Woodstock i saobraćajnu nesreću i Sudnji dan i Bog zna šta još. Ali to je bio, Dave je stalno govorio sebi, samo blok od mahagonija. Čak i da je to bilo nešto više od drveta, nešto apstraktno kao ideal, nije pripadalo njemu.”
Što nas vraća na program Gibson Gives TEMPO, simbol nade koja je postala nešto više. Krusen kaže: „Nadamo se da ćemo iskoristiti domet koji imamo u muzičkoj industriji i daleko izvan nje kako bismo stimulirali svijest i edukaciju o opioidnoj krizi, kako lijek može spasiti nebrojene živote, te obezbijediti resurse za savjetovanje i podršku u oporavku od ovisnosti o opioidima korisnicima, kao i onima koji su izgubili voljene osobe ili kolege iz benda.”
Nada. Kada govorimo o pomenutom romanu, riječ je o preživljavanju teških vremena. U slučaju Gibson Gives radi se o program TEMPO. Zapravo, to dvoje je jedno te isto.
Tko je mogao znati da Gibson gitara može biti izvor takve vjere?