Nedavno, David Best i Dan Lubman objavili su članak na temu ’Paradigma oporavka: Model nade i promjene za ovisnost o alkoholu i drogama.’ Imao sam svoje razloge da ga ponovo pročitam ove sedmice i pronašao sam dosta toga ohrabrujućeg. U nastavku su neke ključne poruke iz tog članka, zajedno sa mojim komentarima koji su u Italic fontu.
Putanje u oporavku
2005. godine Dennis i kolege su objavili longitudinalne podatke iz uzorka uzetog iz javnog programa tretmana oporavka u Sjedinjenim Američkim Državama, sugerišući da prosječno vrijeme od početka korištenja supstanci do stabilnog oporavka je oko 27 godina.
Mi trebamo dugotrajnu podršku za pojedince. Mi trebamo nove načine da ubrzamo oporavak, pri tome čuvajući osobe sigurnim što je više moguće.
Prema izvještaju internacionalnih dokaza vođenih od strane Centra za tretman ovisnosti, epidemiološke studije su pokazale da u prosjeku 58% individualaca sa hroničnom ovisnošću postižu stabilan oporavak, iako pokazatelji variraju od 30-72%, ali kako Warner kaže, za mentalno zdravlje, ovo ne znači potpuna remisija. Prije može značiti da osobe prevazilaze svoje simptome kako bi vodile smislen i ispunjen život, uključujući značajan doprinos porodici, zajednici i društvu.
Oporavak je stvarnost i ima komulativne efekte izvan pojedinca.
Kvalitet života
U Ujedinjenom Kraljevstvu, Hibbert i Best intervjuisali su bivše alkoholičare koji su bili u apstinenciji bar jednu godinu. Ne samo da postoji čist dokaz napretka u oporavku, već i oni koji su preko pet godina trijezni i u aktivnom su oporavku, imaju bolje rezultate u domeni socijalne kvalitete života od šire javnosti.
Oporavak poboljšava kvalitet života.
U pratećoj studiji u Glazgovu od 205 bivših alkoholičara i heroinskih ovisnika u oporavku, najjači prediktori bolje kvalitete života su uključenost u više aktivnosti (volontiranje, edukacija i trening, posao i porodica) i više provedenog vremena sa ostalim ljudima u oporavku.
Kako bi se poboljšao kvalitet života onih koji traže oporavak, potrebno je ohrabriti njihovo učešće u aktivnostima u zajednici i povezati ih sa drugim osobama u oporavku.
Ljudi su bitni
Jedna od najvažnijih stvari koje mi znamo o oporavku jeste da su drugi ljudi bitni. Rješavanjem ozbiljnih problema povezanih sa drogom i alkoholom, povezano je sa procesom socijalne i kulturalne podrške. Generalna i socijalna podrška fokusirana na apstinenciju utiču na ishode oporavka, ali upravo je podrška sa fokusom na apstinenciji ključna za dugotrajni oporavak.
Ljudi trebaju ljude da bi se oporavili. Podrška fokusirana na apstinenciji je vežna. (Iako apstinencija nije preduslov za oporavak.
U nasumičnom ispitivanju među alkoholičarima koji završavaju detoksifikaciju, učesnici su prošli ili ’standardno upravljanje slučajem’ ili ’podršku u umrežavanju’ sa ciljem da se bar jedna trijezna osoba pridoda socijalnim mrežama alkoholičara koji su završili detoksa. Stope recidiva u grupi u kojoj je uslov bio uključenje u ’podršku u umrežavanju’ su bile za 27% niže od stopa u ukviru grupe sa standardnim uslovima za tretman, naglašavajući ključnu ulogu podrške osoba sa ličnim iskustvom ovisnosti i oporavka u omogućavanju dugotrajnog oporavka i ključnog principa ‘socijalnog širenja oporavka’
Povezanost osoba sa ličnim iskustvom ovisnosti i oporavka ima jaki uticaj na ishode i reducira stope recidiva. Oporavak je zarazan.
Bitno je smanjenje štete
Kako trajanje ovisnosti tipično prelazi četvrtinu stoljeća, razne intervencije bit će potrebne u različito vrijeme. Ključno je da podržavamo i uključujemo osobe sa dugoročnim problemom vezanim za alkohol i droge, dok ne budu spremni da naprave dugotrajne promjene. Ovo uključuje da im se ponudi pristup smanja štete.
Smanjenje štete je važan aspekt podrške osobama na njihovim putevima oporavka i trebalo bi biti sastavni dio servisa za podršku.
Profesionalci mogu pomoći
Zdravstveni profesionalci mogu dati nadu da je oporavak moguć i trebali bi biti svjesni da njihov odnos može biti ključna ‘prekretnica’ na putu oporavka pacijenta, djelujući kao ‘most’ za grupe i pojedince koji uspješno pokazuju i modeliraju oporavak za druge, kao i uključivanje članova porodice.
Profesionalci mogu podržati pojedince da promjene svoj smjer i da ih povežu sa uzajamnom podrškom i drugim resursima za oporavak u zajednici (npr. Organizacije čiji se rad bazira na ličnom iskustvu u oporavku – eng. Lived experience recovery organisations – LERO’s).
Prava u oporavku su građanska prava
Naučili smo u proteklim godinama da se oporavak ne dešava u izolaciji i da oporavak ima snagu socijalnog pokreta slično pokretima za građanska prava.
I dalje se dešava, iako je moje zapažanje da je još uvijek u fazi ‘oluje’ (eng. storming) sa previše frakcija i trenja, iako je postignut opći napredak.
Da rezimiramo
Iako je ovisnost hronični recividirajući poremećaj, većina ljudi se oporavi, što za posljedice ima benefite kako za pojedince, tako i za zajednicu. U okviru područja mentalnog zdravlja, usvajanje modela oporavka može donijeti značajne benefite za pojedince i njihove porodice, može potaknuti nadu u zajednicama i to je isplativ pristup za pružanje intervencija. Ovaj pristup se spremno pozajmljuje tretmanu ovisnosti.
Izvor: https://recoveryreview.blog