Ljudi koji pate od PTSP-a (posttraumatskog stresnog poremećaja) imaju četiri puta veću vjerojatnost da će razviti i neku vrstu ovisnosti, uglavnom zato što određena ponašanja ili supstance blokiraju ostale probleme, objašnjavaju stručnjaci

Rizik od ovisnosti među osobama koje pate od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) iznosi 40%, u usporedbi s 10% u općoj populaciji, prema podacima koje je objavio Izraelski centar za ovisnosti (eng. Israeli Center for Addictions – ICA) uoči Dana sjećanja.

Podaci se odnose na ovisnost o supstancama kao što su alkohol, droge ili lijekovi na recept, kao i na bihevioralne ovisnosti poput kockanja, kupovine, pornografije ili seksa.

Izraelski centar za traumu i otpornost, poznat i kao NATAL, kaže da podaci ukazuju na teška i složena pitanja suočavanja vojnika Izraelskih odbrambenih snaga (eng. Israel Defense Forces- IDF) koji su u prošlosti patili od PTSP-a, posebno kada mnogi od njih ne primaju ili ne žele primiti odgovarajući tretman.

“Možemo vidjeti ovisnost o supstancama kao što su kokain, amfetamini, lijekovi na recept, alkohol i kanabis, ali i ovisnosti o određenim ponašanjima poput seksa i pornografije, koji postaju vrlo česti”, kaže Meitar Yechieli, socijalni radnik, terapeut i predavač na Izraelskom centru za ovisnosti.

“Odabir ovisnosti kao oblika suočavanja s problemima poput PTSP-a ima smisla”, dodaje. “Korištenje pruža vrlo dobar kratkoročni odušak. Problem je što, dugoročno gledano, samo povećava problem, a često i njegove simptome. Bol se pojačava jer je lijepite flasterom, a ne liječite u korijenu. To također utiče na sposobnost funkcionisanja u društvu.”

Yechieli kaže da nema značajne razlike između posttraume koja je posljedica vojne službe i posttraume koja je posljedica drugih događaja.

“PTSP je isti”, objašnjava. “Problem je isti, a u Izraelu vidimo da je broj ljudi s PTSP-om koji je posljedica služenja vojnog roka jako velik. Ratno stanje nije normativno i ljudska psiha mu se pokušava prilagoditi. Ovisnost je normalan odgovor na nenormalnu situaciju s kojom se čovjek suočava, poput rata.”

Organizacija NATAL pruža liječenje PTSP-a onima koji su služili u Izraelskim odbrambenim snagama i bavi se mnogim slučajevima pacijenata ovisnika.

“U NATAL-u liječimo više od 800 kliničkih pacijenata godišnje, ne uključujući telefonske pozive”, kaže socijalna radnica Irit Alony, Direktorica NATAL kliničke jedinice. “Većini njih nije prepoznat PTSP, niti su prošli psihološku procjenu. Ne trebaju nam ti dokazi, jer od 800 pacijenata oko 80 % je stiglo nakon odsluženja vojnog roka.

“Vidimo visoku prevalenciju korištenja alkohola i kanabisa među pacijentima s PTSP-om. Stope su visoke, jer se radi o psihoaktivnim supstancama koje omogućavaju neku vrstu umirujućeg učinka na intenzitet posttraumatskih simptoma, posebno u snu”, objašnjava Alony.

“Pacijenti dolaze s vrlo teškim simptomima nesanice, flešbekovima, problemima s ljutnjom i drugim simptomima. Svaki mali zvuk, lupanje vratima, zvonjenje alarma ili nagli pokret je okidač.”

“Mnogi od njih izbjegavaju izlazak vani kako bi izbjegli susrete sa nekim iz prošlosti, a također ne žele ići ni na kakva mjesta s puno ljudi”, dodaje ona. “Kod pacijenata često vidimo depresiju, apatiju, usamljenost, tjeskobu i strah.”

Alony ističe da se supstance koriste “kako bi utišale traumu s kojom dolaze”. Pokušavaju na sve moguće načine blokirati bol. Ako neko ne može izdržati traumu, prizore, krivicu i krivicu što je preživio, kanabis to blokira, a druge supstance otupljuju osjećaj boli.

“To stvara problem jer ove poteškoće mogu postati beskrajni ciklus zlouporabe droga, a zatim se pacijentovom PTSP-u mogu dodati i drugi medicinski problemi, čega se bojimo. Da bismo nastavili s liječenjem, prvo moramo tretirati ovisnosti”, zaključila je.

Izvor: The wrecking ball effect of trauma on addiction (ynetnews.com)