May 24, 2020
Novi koronavirus pomračio je jednu drugu krizu u Americi, smrtonosniju i mnogo dužu u nastanku: pošast ovisnosti o opijatima. A za osobu u oporavku od ovisnosti, poput mene, karantin i izolacija zbog pandemije posebno su opasni.
Čitao sam o smrti 21-godišnjeg sina Melisse Etheridge, Becketta Cyphera, izazvanom opijatima. Priča me ispunila tugom i užasnim osjećajem poznatog. Razumio sam njegovu ovisnost. Osjetio sam njegovu tjeskobu. I više od toga, mogao sam vidjeti kako su mjeseci izolacije vjerovatno pogoršavali njegovu patnju.
Opijatska pjesma Sirene najglasnija je za ovisnika u vrijeme velike tuge. Prvi put sam probao da ušmrkavam OxyContin samo nekoliko sedmica nakon što je moja porodica izgubila moju sestru Allison zbog predoziranja. Sjećam se da mi je droga dala osjećaj “urađenosti” i mira u isto vrijeme – nadmoćni osjećaj koji još uvijek jedva mogu opisati riječima.
Zahvaljujući drogi, nisam morao osjećati tugu i bol koju sam trebao da osjetim – zbog sebe, zbog svoje sestre. Vozio sam se na tom osjećaju danima, zatim nedeljama, i svaki put mi je trebalo više Oxyja da dobijem izvorni euforičan osećaj. Iako sam čist godinama, mogu zamisliti iskušenje da ponovo uzmem u izolaciji.
Droge djeluju mijenjajući neurološku aktivnost u područjima našeg mozga. Obično su ovisnici ljudi koji su doživjeli snažne negativne događaje, a droge guše duševne i emocionalne strepnje vezane za te događaje koje čuvamo u mozgu. Droge proizvode tako snažno olakšanje od tjeskobe, bilo je čudo da sam se očistio. A to je bilo bez masovne karantene.
Ostao sam trijezan svih ovih godina pomažući drugima. Volontirao sam u radu sa beskućnicima, dijelio svoju priču u zatvorima i posjećivao ljude sa terminalnim bolestima. Sada, zbog pandemije, ne mogu ništa od toga. U početku sam se osjećao izolirano i kao da ću da poludim, igrao sam previše videoigrica i sažaljevao se – što je opasna kombinacija.
Tada sam se sjetio tko sam i kako održavam zdrav razum. Istina, nisam mogao pomoći drugima putem fizičke posjete. U karanteni, pomaganje drugima započinje tako što podignete telefon.
Počeo sam se povezivati sa drugim osobama u oporavku, sa prijateljima i drugim članovima svoje zajednice. Samo da kažem: “Hej, čovječe, kako si?” Ponekad „kako si“ znači: „Kako si?“ A ponekad, kao sada, može značiti: „Čovječe, jesi li živ?“ Ili: „Želiš li nastaviti živjeti?“ Znam da ja želim.
Moja kći je pre nekoliko nedelja imala treći rođendan. U početku smo supruga i ja bili prilično uznemireni što mora da provede svoj poseban dan bez prijatelja. Stoga smo se otvorili ka drugima – u ovom slučaju putem Facebooka, postavljajući pitanje da li imaju neke ideje kako da učinimo da karantenski rođendan bude radosniji za nju.
Naši prijatelji su nam predstavili ideju „rođendanske vožnje“. Na njen rođendan, ljudi su vozili kraj naše kuće, trubili, mahali i upućivali joj rođendanske čestitke. Neki su donijeli kolače. I to je trajalo cijeli dan, dok je ona bila napolju u svom malom bazenu i mahala im. Nismo bili sami.
I svima nam je potrebno da se uvjerimo u to. Jer ovisnost se može dogoditi bilo kome, bez obzira na materijalne privilegije u kojima uživamo, bez obzira koliko stvari imamo „za koje trebamo da živimo“.
Trebao bih to znati. Rođen sam u bogatstvu. Imućni su ponekad u mogućnosti da izbjegnu neke posljedice ovisnosti (zatvor, beskućništvo); ponekad mogu u potpunosti sakriti ovisnosti. Ali ne možete sakriti tragediju smrti.
Ovisnost je smrtonosni ubica. Ali više ne ostaje u sjeni. Etheridge je na Twitteru objavila smrt svog sina i potvrdila ulogu koju su u njoj imali opijati. Pjevač TobyMac objavio je prije samo nekoliko mjeseci da je i njegov sin umro od predoziranja.
Nadamo se da će se privući pažnja kreatora politika i drugih. Trebaju nam istraživanja vezano za ovisnost. Potrebno nam je finansiranje. Potrebne su nam reforme. Ne možemo dozvoliti da nam koronavirus skine pogled sa krize ovisnosti, koja je u 2018. godini ubila gotovo 70 000 Amerikanaca.
Ova pandemija je užasna. Ali opijatska epidemija ubila je više ljudi. I nikad neće biti vakcine za ciklus tuge, boli i ovisnosti.
Nicholas Bush autor je knjige “Jedan po jedan: Memoari ljubavi i gubitka u sjenci opijatske Amerike.” (“One by One: A Memoir of Love and Loss in the Shadows of Opioid America.”)
Izvor: https://nypost.com/