27.11.2020. Belgija: Porodice: zaboravljene u tretmanu ovisnosti?

Ovisnost je stanje koje pruža jednake mogućnosti. Porodice pate zajedno sa osobom koja ima problem ovisnosti. Ali kao što su Alex Copello i Jim Orford primijetili u prošlom Addiction editorial-u, ovdje postoji paradoks na koji treba obratiti pažnju. Prvo, dokazi sugeriraju da je retencija u tretmanu mnogo bolja kada su i porodice uključene u tretman. Zadržavanje u tretmanu povezano je s boljim ishodima tretmana. Također sugerira da su pozitivni ishodi vjerovatniji za članove porodice. Dakle, dokazi postoje, pa koji je onda paradoks? Copello i Orford jasno navode:

“U cjelini pružanje usluga tretmana ostaje usredotočeno na pojedinog ovisnika (korisnika) o alkoholu i drogama, pri čemu porodice i drugi članovi korisnikove (ovisnikove) društvene mreže imaju vrlo perifernu ulogu, ako je uopće imaju. “

 Dalje kažu:

“ Uz vrlo malo izuzetaka, pomoć onima koji su zabrinuti za korisnika (ovisnika) je reaktivna, slabo promišljena i marginalna.”

Zaista osuđujuće!

Nažalost, postoje dokazi da su i porodice marginalizirane u istraživanjima oporavka od ovisnosti (same po sebi zanemarene u istraživanja ovisnosti). U svom nedavno objavljenom radu koji istražuje kako pojedinci u oporavku i njihove porodice dijele različite perspektive, Anne Dekkers i njene kolege daju veću važnost za porodice u smislu istraživačkog interesa.

Prema Dekkers i suradnicima, fokus postojećih istraživanja uglavnom pokušava uhvatiti perspektive pojedinaca u oporavku, s posebnim naglaskom na prijelazima od ovisnosti do oporavka, ulogu upotrebe supstance te  apstinencije, ulogu tretmana te identiteta i stigme. Dakle, niko nije zainteresovan za porodice?

Naravno da jesmo – samo, čini se, nedovoljno da bismo ih uključili u tretman i istraživanje.

Pa, što su Dekkers i kolege otkrili o različitim načinima kako možemo gledati na oporavak, ovisno o tome jeste li bili član porodice ili osoba koja traži oporavak? Istraživali su pod raznim temama.

Posljedice

Bilo je nekih zajedničkih tema, ali i razlika. Kao što ste mogli očekivati, razlike su ono što je intrigantno. Osobe u oporavku (to je uključivalo one na medicinski potpomognutom tretmanu i apstinente) i članovi porodice osjećali su bol i razaranje koje ovisnost donosi, ali dok su osobe u oporavku bile usredotočene na negativne posljedice koji one trpe, porodice su bile svjesne posljedica kakao na osobe u oporavaku tako i na širu porodicu. Osjećali su se kad da su “svedeni na nemoćne posmatrače”.

Apstinencija

Članovi porodice bili su isključivi oko ovoga, uglavnom uzimajući u obzir apstinenciju kao preduvjet za početak oporavka. Pojedinci u oporavku vidjeli su mnogo više “nijansi” i važnih faktora, od kojih je jedan bio apstinencija. Među nekima je postojala ambivalentnost oko moguće buduće kontrolisane upotrebe supstanci. Postojali su različiti pogledi na alkohol, a neki su vjerovali da bi korištenje alkohola  u oporavku moglo biti bezopasno.

Identitet i ponašanje

Naglasak za osobe u oporavku je bio u vezi sa identitetom i pitanjima svakodnevnog života, na primjer da raste kao osoba, dok porodice očekuju promjenjeno ponašanje, sa vrlo malo interesa za pitanja identiteta. Postojale su zapanjujuće razlike u očekivanjima brzine promjena – članovi porodice koji su očekivali brži napredak, predviđajući da je njihova voljena osoba dalje na putu oporavka nego što je osoba za sebe stvarno smatrao da jeste. 

Podrška 

Obje su skupine uvidjele potrebu za podrškom, ali osobama u oporavku se ponekad činilo da podrška sporo raste kada nastane brzi pad povjerenja članova porodice kada se dogodi recidiv. Postojeća ili prethodna društvena mreža često je uključivala prijatelje koji su još uvijek uzimali droge i zato su bili prepreka oporavku. Oni pojedinci čiji je tretman bio u terapijskoj zajednici (TC) govorili su o „prijateljstvima za život“ osnovanim u TC.

Tretman

Članovi porodice smatrali su važnim da su uključeni u tretman kako bi ‘dovršili’ priču o osobama u oporavku. Smatrali su da bi bez toga tretman bilo površan. (Prepoznajem – uticaj porodične terapije u okruženju u kojem radim je dubok i često dovodi do dubokih promjena i za porodicu i za pacijenta). Članovi porodice imali su pozitivna iskustva kada su bili uključeni, ali takođe su spomenuli potrebu za dugoročnom podrškom. Suprotno tome, pojedinci su samo kratko spomenuli porodično učešće u tretmanu kao pronicljivo.

Mjesto u društvu

Pojedinci u oporavku cijenili su pitanja/teme koja se odnose na oblast građanstva/društva (u skladu s mnogim definicijama oporavka), uključujući vraćanje svog mjesta u društvu, ali također vidjeli su ulogu koju bi društvo moglo igrati u njihovom oporavku, dok članovi porodice o tome jedva da govore. Osobe u oporavku su iskusile i stigmu u društvu, na primjer kada su se pokušali vratiti na posao.

Ovo je bilo kvalitativno istraživanje malog obima, ali naglašava nijansu i detalje koji bi se mogli propustiti u većim istraživanjima. Sukobi/konflikti se događaju zbog očekivanja o tempu promjena, prirodi promjena, povjerenju i važnosti apstinencije.

Suština

U radu je više preporuka koje su valjane, ali posebno o porodicama, dvije stvari su bitne:

  1. Porodice žele i trebaju biti uključene u tretman
  2. Porodicama je potrebna stalna podrška za njih, i ona bi trebala biti pružena

Smrt od droga i alkohola

Moj um se vraća na nedostatak istraživanja o porodicama i kako bi se to moglo povezati sa smrtnim slučajevima povezanim sa upotrebom supstanci. Svjestan sam da nema jednostavnih odgovora na mučni problem smrtnih slučajeva povezanih s drogama i alkoholom, ali pitam se da li bi moglo imati utjecaja, kada bi kroz puno asertivniju politiku, uključivali članove porodice u tretman i pružali im stalnu podršku. U liječenju ovisnosti općenito podcjenjujemo utjecaj socijalnih intervencija, bilo bi sjajno vidjeti istraživanja koja bi to testirala.

U Škotskoj imamo nacionalnu organizaciju – “Škotske porodice pogođene alkoholom i drogama”- što je sjajan resurs. Oni već pokušavaju učiniti obje stvari za porodice koje smo spominjali u tekstu gore, ali pitam se koliko su receptivne organizacije za tretman i koje prioritete lokalni povjerenici stavljaju na porodično sudjelovanje i podršku, iako je to ugrađeno u našu nacionalnu strategiju za droge i alkohol. Naši porodični programi se finansiraju putem grant sredstava, a ne iz zakonskih izvora, što je priča za sebe.

Djelovanje

Dok su porodice razarane ovisnošću, članovi porodice se mogu oporaviti i oporavljaju se od nje. Mislim da aktivnim insistiranjem na porodičnom tretmanu i osiguravanjem snažnog sistema podrške možemo učiniti mnogo za porodice, a time i za osobe koje su ovisne o supstancama. Bilo bi sjajno vidjeti ovo kao prioritet u praksi i istraživanjima.

Izvor: https://recoveryreview.blog/2020/11/06/families-forgotten-in-addiction-treatment/?fbclid=IwAR1A4FlitMoso4UV9W20oaxjc4OT-eBZEMq8hs2M9rkD7qFQ4T9CTA0OTUE