Istraživači sa Sveučilišta California u Davisu (UC Davis) razvili su nehalucinogenu verziju psihodelične droge ibogaina, s potencijalom za liječenje ovisnosti, depresije i drugih psihičkih poremećaja. Rad je objavljen 9. prosinca u časopisu Nature.
“Psihedelici spadaju u najmoćnije droge koje poznajemo i koje utječu na mozak. Nevjerojatno je koliko malo znamo o njima”, kaže David Olson, jedan od autora članka.
Ibogain se ekstrahira iz biljke Tabernanthe iboga. Postoje izvješća da može imati snažne anti-adiktivne učinke, poput smanjenja žudnje za drogom i sprečavanja recidiva. No postoje i ozbiljne nuspojave, uključujući halucinacije i kardiotoksičnost, a droga je prema američkim zakonima kontrolirana psihoaktivna tvar s Popisa 1.
Olsonov laboratorij na UC Davis jedan je od rijetkih u SAD-u koji ima dozvolu za rad s tvarima s Popisa 1. Oni su krenuli u stvaranje sintetskog analoga ibogaina koji je zadržao terapijska svojstva bez neželjenih učinaka psihodeličnog spoja. Olsonov tim razradio je niz sličnih spojeva zamjenjujući dijelove molekule ibogaina. Konstruirali su novu, sintetičku molekulu koju su nazvali tabernantalog (TBG).
Za razliku od ibogaina, nova molekula vodotopiva i može se sintetizirati u jednom koraku. Eksperimenti sa staničnim kulturama i na modelu ‘zebrice’ pokazuju da je manje toksičan od ibogaina, koji može izazvati srčani udar te je odgovoran za nekoliko smrtnih slučajeva.
TBG je povećao stvaranje novih dendrita u neuronima štakora i novih dendritičkih trnova. To je slično učinku droga poput ketamina, LSD-a, MDMA i DMT-a (aktivni sastojak biljnog ekstrakta ayahuasce) na međuneuronske veze. TBG, međutim, nije izazvao reakciju trzanja glave kod miševa, za koju je poznato da korelira s halucinacijama kod ljudi.
Niz eksperimenata na modelima depresije i ovisnosti kod glodavaca pokazuje da novi lijek ima obećavajuće pozitivne učinke. Ovi animalni modeli koji poštuju etička pravila upotrebe laboratorijskih životinja i dalje su vitalni za istraživanje složenih psihičkih poremećaja.
Miševi trenirani za pijenje alkohola smanjili su svoju konzumaciju nakon jedne doze TBG-a. Štakori su bili obučeni povezati svjetlost i ton pritiskom na ručicu kako bi dobili dozu heroina. Kad se opijat oduzme, na štakorima se pojave znakovi sustezanja te oni ponovno pritisnu ručicu kad dobiju svjetlosne i zvučne signale. Liječenje štakora TBG-om imalo je dugotrajan učinak na opijatski recidiv.
Olson misli da TBG djeluje tako što mijenja strukturu neurona u ključnim moždanim krugovima koji su uključeni u depresiju, anksioznost, posttraumatski stresni poremećaj i ovisnost.
“Trenutno smo fokusirani na liječenje jednog psihičkog poremećaja, ali znamo da se te bolesti preklapaju”, kaže Olson. “Možda bi bilo moguće liječiti više poremećaja istim lijekom.”
Zapravo, terapija psihedelicima privlači novi interes posljednjih godina. No, vođenje pacijenata na pojedinačne “tripove” dugotrajno je i skupo, a osim mogućih negativnih učinaka zahtijeva sate pomnog medicinskog nadzora.
“Trebamo lijek koji ljudi mogu držati u svome ormariću s lijekovima i ovo je značajan korak u tom smjeru”, kaže Olson.
Izvornik: Cameron LP, Tombari RJ, Lu J, i sur. A non-hallucinogenic psychedelic analogue with therapeutic potential. Nature (2020).