Zatvaranje biznisa i država širom SAD-a tokom pandemije COVID-19 je bilo stresno, skupo i izazovno za mnoge.
Međutim, ograničenja ne utiču podjednako na svakoga. Naročito ranjiva kategorija su osobe sa poremećajima uzrokovanim upotrebom droge. Premećeni rasporedi, smanjenje medicinske i psihološke njege i prekinute mreže podrške, koje su posljedica pandemije COVID-19, mogu ugroziti njihov oporavak.
Pandemija COVID-19 se nadovezala na opijatsku epidemiju u SAD. Oko 450,000 osoba je, između 1998 i 2018, preminulo od predoziranja opijatima.
Prije pojave COVID-19, došlo je do napretka. Kako se pandemija širila i kako su donesene mjere socijalnog distanciranja, mi koji radimo u oblasti vezano za poremećaje uzrokovane upotrebom supstanci smo postali zabrinuti za osobe u oporavku. Socijalne konekcije i podrška su ključni dijelovi oporavka. Bez njih, veća je vjerovatnost za recidiv. Kada osobe sa poremećajima uzrokovanim upotrebom opijata naprave recidiv, radi se o puno više od gubitka trezvenosti, koliko god to bilo pogubno. Često, tu se radi o gubitku života.
Trenutno, naš tim, koji uključuje nas troje – vanredni profesor psihologije na IUPUI, vanredni profesor socijologije na Indiana Southeast Univerzitetu i profesor psihologije na Indiana South Bend Univerzitetu – pokušava da razumije na koji način osobe sa poremećajima uzrokovanim upotrebom supstanci upravljaju svojim oporavkom tokom pandemije COVID-19. U martu i aprilu 2020, razgovarali smo sa 45 odrasih osoba uzrasta od 28 do 73 godine, gdje je polovina njih imala dijagnosticiran poremećaj uzrokovan upotrebom opijata. Druga polovina je imala kombinaciju poremećaja uzrokovanih upotrebom alkohola ili nekom drugom supstancom. Njihove priče otkrivaju mnoge izazove ali također i neke svijetle strane; one također predlažu načine na koje možemo raditi bolje.
Stres, žudnja, bespomoćnost
Intervjuisane osobe procjenjuju da imaju 63% vjerovatnosti da se zaraze COVID-19. To je više od duplo u odnosu na procjene članova opće populacije (oko 30%). Veći rezultati mogu biti odraz realnosti; skoro 2/3 (63%) naših ispitanika govori o već postojećim stanjima (poput hronične bolesti respiratornog sistema) kod sebe ili kod nekoga drugog u svom domaćinstvu. Ovo ih stavlja pod veći rizik od komplikacija povezanih sa COVID-19.
Rezultati također sugeriraju da je za osobe sa poremećajima uzrokovanim upotrebom supstanci neproporcionalno više vjerovatno da budu bez doma (beskućnici) ili da budu u pritvoru, dva dodatna riziko faktora za veće komplikacije povezne sa COVID-19, te za smrtni ishod.
Dodatno otežavajući problem: dijagnosticiranje COVID-19 kod osoba sa poremećajima uzrokovanim upotrebom supstanci nije uvijek jednostavno. Apstinencijska kriza može pogoršati ili imitirati simptome COVID-19. Obrnuto, infekcija COVID-19 može pogoršati efekte opijata, benzodiazepina i alkohola na disanje.
Nismo bili iznenađeni što je 78% naših ispitanika izjavilo da imaju veći nivo stresa nego prije pandemije, primarno zbog povećanja u odgovornostima povezanim sa poslom i porodicom (42%), te zbog gubitka ili smanjenja obima posla (30%). Ove promjene u rutini, u kombinaciji sa nestrukturiranim slobodnim vremenom, čine oporavak težim za njih. Dodani stres doprinosi osjećaju usamljenosti, frustracije i bespomoćnosti.
Stres može pogoršati žudnju za supstacom i doprinijeti recidivu. Oko 20% uzorka je izjavilo povećanje žudnje, a 17% je izjavilo da koristi supstance od početka pandemije. Ovo može zasjeniti povećanje u stopama recidiva dok traje pandemija kao i nakon nje.
Manje pristupa podršci
Ispitnici izjavljuju da se zatvaraju stambene jedinice za oporavak, da se sastanci podrške prestaju održavati uživo kao i da se korisnici prijevremeno otpuštaju iz centara za tretman. Ograničavanje ovih ključnih načina podrške stvara značajne izazove za održavanje trezvenosti. Većina ispitanika je navela da sada prisustvuju online ili telefonskim sastancima podrške; mali procenat više ne prisustvuje sastancima zbog otkazivanja, percipiranog smanjenja u pružanju podrške ili zato što se forumi na sastancima čine „haotičnim“ i „kao da nije to isto“. Oni koji su izgubili podršku na sastancima su u značajnom riziku od recidiva.
Lijekovi za preokretanje predoziranja spašavaju živote od predoziranja opijatima. Međutim, neki lokaliteti prijavljuju smanjenu upotrebu lijekova za preokretanje predoziranja od strane osoba koje prve pružaju pomoć da bi ograničili prijenos COVID-19.
Mnogi s poremećajima uzrokovanim upotrebom opijata se oslanjaju na supstitucijsku terapiju. Ovi tretmani često zahtijevaju redovno praćenje i testiranje urina; kako bi se osiguralo da se lijekovi ne preusmjeravaju negdje drugo. Međutim, nekada rutinske posjete sada su ograničene zbog COVID-19. Srećom, vlada je razvila nove smjernice kako bi olakšala ograničenja i omogućila kontinuirano liječenje korištenjem ovih zamjenskih lijekova uprkos ograničenom nadzoru.
S pozitivnije strane
Osobe koje se bore sa upotrebom droge i alkohola pokazuju veliku otpornost što se tiče pandemije; 83% našeg uzorka održalo je trezvenost. Mnogi naši ispitanici kažu da je izolacija prilika za bolje povezivanje s prijateljima, porodicom i članovima grupe za podršku. Neki kažu da sada imaju više vremena za pisanje dnevnika, molitvu, kuhanje i provođenje vremena napolju. Jedna osoba istakla je novu mogućnost prisustvovanja na više sastanaka online. Dakle, iako su ovo izazovna vremena, kao što je jedan učesnik napomenuo, „[Moja ustanova za tretman] i Anonimni alkoholičari su me vema dobro pripremili za ove okolnosti“.
Šta mi možemo uraditi da pomognemo osobama u oporavku? Program Medicine ovisnosti Univerziteta Yale nudi smjernice za tretman tokom pandemije. Fleksibilnost je ključna. Opcije uključuju smanjenje zahtjeva za nadgledanjem, što bi omogućilo podizanje određene doze supstitucijskih lijekova za kućnu upotrebu. Ipak, osobe bi trebale biti spremne na ograničeni pristup programima razmjene šprica, a pružaoci usluga bi trebali povećati svijest o krvno prenosivim bolestima uzrokovanim dijeljenjem ili ponovnom upotrebom igala.
Na osnovu naših razgovora, međuljudske veze ostaju u srži oporavka. Daleko od toga da su online sastanci univerzalno korisni. Iako se može činiti zastarjelo, telefonski pozivi, fizička pisma ili drugi personalizirani kontakti mogu imati značajnu ulogu u održavanju mreža podrške.
Pojedinci i grupe koje traže načine da doprinesu mogu se obratiti lokalnim organizacijama radi koordinacije donacija pisama, maski ili drugih načina ohrabrivanja koji se distribuiraju klijentima. Da bi osigurali njihovu stabilnu trezvenost, moramo podržati osobe u oporavku kojima je potreban pristup zdravstvenoj zaštiti, stabilnom stanovanju i lokalnoj zajednici. I tada je naša odgovornost da budemo svjesni tih potreba nakon što pandemija postane uspomena.
Izvor: https://theconversation.com/