Novonastala pandemija koronavirusa će imati značajne posljedice na budućnost tretmana za ovisnost i oporavak. Predviđanje tih posljedica sa sobom nosi rizik od pogrešaka, ali oni koji su zabrinuti za budućnost oporavka moraju što jasnije anticipirati buduće izazove i mogućnosti koje će proizaći iz trenutne pandemije. Raniji eseji u ovoj seriji predviđali su budućnost upotrebe droge, tretmana za ovisnost, podrške u oporavku, budućnosti Anonimnih Alkoholičara, Anonimnih Narkomana kao i drugih organizacija uzajamne podrške u oporavaku. Pandemija će ubrzati mnoge od ovih prethodnih predviđanja kao, dok će pojedina i promijeniti.
Ostaje nejasno da li će pandemija koronavirusa biti transformativna za organizacije koje se bave oporavkom kao što je epidemija AIDS-a bila za LGBTQ zajednicu. Dugoročne posljedice pandemije COVID-19 će zavisiti od tri faktora:
- doseg (krajnjoj dubini i obimu internacionalnog i nacionalnog proboja)
- ozbiljnost (kumulativne stope morbiditeta i mortaliteta u kombinaciji sa obimom ekonomskih, socijalnih i političkih promjena), i
- trajanje (uključujući pitanje da je COVID-19 izolirani događaj ili samo početak smrtonosnijih i cikličnih pandemija)
Na osnovu mojih predviđanja vezano za doseg, ozbiljnost i trajanje, predviđam 10 ključnih efekata pandemije koronavirusa na budućnost oporavka od ovisnosti.
*Potrebe za podrškom u oporavku će se povećati kao direktne i indirektne posljedice pandemije. Kako se stabilizacijski efekti dnevnih radnih rutina budu smanjivali ili prestajali kao odgovor zahtjevima za socijalno distanciranje, upotreba droge i njene posljedice će se ubrzavati među osobama u najvećem riziku za poremećaje uzrokovane upotrebom droga, uključujući one u pretkliničkim stadijima takvih poremećaja. Kao dodatak ‘teleskopskom’ razvoju problema (teleskopski fenomen), nova populacija osoba u riziku će se pojaviti u isto vrijeme sa samomedikacijom zbog emocionalnog distresa, socijalne izolacije, finansijskog distresa, konflikta u porodici i tugovanja, povezanim sa pandemijom.
*Potrebe za podrškom u oporavku će se intenzivirati zbog zatvaranja lokalnih programa za tretman ovisnosti. Organizacije koje pružaju tretman, a kojima nedostaje priliv novca kako bi preživjeli ubrzano smanjenje u obimu pružanja servisa i sa njim povezane izvore prihoda, će biti u izrazito velikom riziku od zatvaranja. Takva zatvaranja će staviti veći pritisak na organizacije koje se bave oporavkom da odgovore na akutne potrebe, kao što je bio slučaj i prije proliferacije, profesionalizacije i komercijalizacije tretmana za ovisnost u 1970-im i 1980-im godinama.
*Prelazak podrške u oporavku ka primarno digitalnoj kulturi će se eksponencijalno povećati. Ukoliko se pandemija COVID-19 produži na duži period ili se pretvori u ciklične obrasce reaktivacije, ovaj prelazak će se brzo učvrstiti. Tako nešto se već dešava, kako starije generacije osoba u oporavku ustupaju mjesto generacijama ‘rođenim sa rukama na digitalnim uređajima.” Pristupi pružanju tretmana za ovisnost na daljinu će se naglo proširiti i pomjeriti lokus ovisnosti od institucionalnog okruženja ka digitalnom svijetu, npr. “tretman bez zidova”. Svi alati i tehnike koje se koriste za pružanje podrške u oporavku će se prebaciti na digitalne platforme. U budućnosti, brzo će se razvijati platforme, formati i tajming kroz koje se pruža tretman za ovisnost i podrška u oporavku. Preokreti u tehnologiji će kreirati prostor za digitani rad organizacija i pojedinaca koji rade u oblasti oporavka koji je nekada bio nezamisliv. Trenutna i buduće pandemije će ubrzati tranziciju organizacija i pojedinaca koji rade u oblasti oporavka ka tom prostoru.
Pandemija COVID-19 naglašava dvije snažne lekcije: nijedan program ličnog oporavka koji je održiv se ne može osloniti samo na pružanje podrške putem sastanaka ‘licem u lice’, i nijedna zajednica koja se bavi oporavkom nije održiva kao organizacija ako se temelji samo na sastancima ‘licem u lice’. Istraživanja su pokazala da učešće u višestrukim aspektima grupa uzajamne podrške za oporavak podiže ishode oporavka na veći nivo od onih koji se postižu samo prisustvom na sastancima. Ni u jednom trenutku to nije bilo važno kao sada, u vrijeme pandemije. Ključno pitanje je do koje mjere aktivnosti podrške u oporavku, izvan online sastanaka, mogu biti održavane u digitalnom prostoru, npr. čitanje literature vezane za oporavak, kućne grupne aktivnosti, sponzoriranje, servisi, dnevna primjena principa programa, socijaliziranje u okruženju bez droge i tako dalje.
Prelazak pružanja podrške u oporavku na e-platforme za oporavak se može desiti tako brzo, da važni nedostaci tih platformi i zanemarene posljedice neće biti vidljivi neko vrijeme, uključujući sudbinu pojedinaca i organizacija koje nisu uspjele da naprave ovaj prelaz. (Pratite nadolazeći blog vezano za ovo pitanje).
*Uticaj pandemije koronavirusa na ekonomiju će biti znatno veći i trajaće duže nego što se trenutno predviđa, što će produžiti trenutni fokus organizacija i pojedinaca koji rade u oblasti oporavka sa emocionalne i društvene podrške u oporavku ka oblasti finansijske uzajamne pomoći. Organizacije i pojedinci koji rade u oblasti oporavka će biti više uključeni u obezbjeđivanje hrane, odjeće, skloništa, uzajamne ekonomske podrške kao i podrške u zaposlenju. Potencijalno trajne mjere štednje zbog pandemije mogle bi nametnuti značajne rezove u javnom finansiranju tretmana za ovisnost i servisa za podršku u oporavku. Kako dostupnost servisa na lokalnom nivou bude opadala ili propadala, organizacije i pojedinci koji zagovaraju oporavak će započeti dugotrajan proces ponovne izgradnje servisa, te razvijanja alternativnih servisa i modela podrške koji se oslanjaju na duh volonterizma koji odavno postoji u zajednicama koje promovišu i rade u oblasti oporavka.
*Snažna etika u pružanju servisa organizacija i pojedinaca koji rade u oblasti oporavka će na još formalnije načine biti proširena kako bi se adresirale veće potrebe zajednice. Ovo može biti u formi postojećeg modela Recovery Corps, kroz koji se volonterski rad osoba u oporavku koristi za adresiranje širokog spektra problema i potreba u lokalnoj zajednici. Ove inicijative će primarno biti sprovođene kroz nove grassroots organizacije koje se bave oporavkom prije nego kroz tradiciona društva uzajamne pomoći u oporavku. Takve aktivnosti će formalizirati i druge vrste servisa koje su već prisutne kao odgovor na pandemiju.
*Povećani kontakti među osobama u oporavku koji dijele platforme za podršku u oporavku na internacionalnom nivou te poboljšane tehnologije za prevod jezika će doprinijeti stvaranju globalne zajednice organizacija i pojedinaca koji rade u oblasti oporavka. Ovi pandemijom-potaknuti kontakti će dovesti do međunarodnog ukrštanja koncepata koji se vežu za oporavak kao i međurobno obogaćivanje inicijativa u podršci oporavku, npr. dijeljenje modela i literature za podršku u oporavku kao i međunarodne konferencije o oporavku koje nisu vezane za određenu zajednicu osoba u oporavku. Ovi kontakti mogu potaknuti ekumenske okvire podrške za oporavak koji se ne mogu lako kategorisati kao sekularni, religijski ili duhovni.
*Povećano znanje o konceptima javnog zdravlja i tehnologijama će potaknuti povećan interes za intervencije na nivou cijele populacije u svrhu prevencije i ublažavanja problema povezanih sa alkoholom i drogom, na spektru ozbiljnosti, kompleksnosti i hroniciteta. Ovo bi moglo voditi ka većem balansu između ličnih strategija i strategija na nivou okruženje za podršku u oporavku. (Očekujte u nadolazećem blogu).
*Istaknuti status naučnika i profesionalnih pomagača koji se javljaju u doba pandemije, a koji svoj rad temelje na naučnim dokazima, potaknuće povećana očekivanja za istraživanjima koja izvještavaju o metodama tretmana za ovisnost i podršku u oporavku. Diseminacija takvih rezultata će rezultirati u javnoj izloženosti i otporu prema visoko promovisanim proizvodima i servisima za koje je istraživanjima potvrđeno da ne pomažu ili da su štetni. U post-COVID-19 svijetu, biće vjerovatnije da objektivne činjenice imaju prednost nad ideološkim spinovima ili marketinškim objavama. Naravoučenije pandemije: mišljenja o temama iz oblasti zdravlja koja nisu zasnovana na naučnim dokazima, mogu biti smrtonosna. Tehnička stručnost je značajna.
*Otkrivanje slabosti zdravstvenog sistema SAD-a uzrokovano pandemijom koronavirusa, će ubrzati zahtjeve za reformom zdravstvene njege – reformom koja će potencijalno imati snažan uticaj na budućnost tretmana za ovisnost i podršku u oporavku. Ovaj proces reforme će rezultirati u integraciji tretmana za ovisnost sa primarnom zdravstvenom zaštitom ili će voditi ka još većoj izolaciji i marginalizaciji tretmana za ovisnost i podršku u oporavku. Takve mogućnosti i rizici zahtijevaju aktivno prisustvo organizacija i pojedinaca koji zagovaraju oporavak na ovim forumima kreiranja politika.
Kada se prašina oko virusa slegne i pobroje se gubici, zdravstvene razlike između crnaca i bijelaca, između bogatih, siromašnih i ljudi iz radničke klase razotkriće jezivu stvarnost. Ponovo će se pokazati i podvući nejednakosti u tretmanu ovisnosti i podršci u oporavku u područjima kao što su prevalencija problema, zaineresiranost za/pristup servisima, zadržavanje u tretmanu kao i ishodi servisa i podrške usmjerene na oporavak. Očekuje se da će svaka profesionalna intervencija kao i intervencija osoba sa iskustvom ovisnosti i oporavka voditi računa o tome koga uspijevaju a koga ne uspijevaju da dosegnu, kao i učinke ponuđenih servisa na raznoliku populaciju. Retrospektiva pandemije će naglasiti tu potrebu.
Promjena može biti jednako regresivna koliko i progresivna, a promjena uvijek nosi sjenu nenamjernih posljedica. Moramo lagano krenuti u novi hrabri svijet koji je na nama, vodeći računa da ne napustimo temeljne vrijednosti u svojim naporima da opstanemo.
Na osnovu onoga što ste primijetili u svojoj lokalnoj zajednici, koja predviđanja biste revidirali ili dodali na ovu listu?
Izvor: White, W. (2020). Recovery after the pandemic, objavljeno na www.williamwhitepapers.com