Iz čista mira, preko noći, naši svjetovi su se promijenili. Već mi nedostaju stvari koje sam bez razmišljanja radio prije nego što je proglašena pandemija COVID-19. Siguran sam da nisam sam. Svima nam se zavrtjelo u glavi od neviđenih promjena i dezorijentirajućih događaja koji se odvijaju potpuno van naše kontrole. Za mnoge od nas koji smo u oporavku ovo nije prvi, drugi ili treći put da se naši svjetovi ruše.
Svaki od nas koji smo pobijedili ovisnost se suočio sa imobilizirajućim strahom i pronašao svoj put natrag u život. Poznato nam je prevladavanje poteškoća, rezilijentnost i služenje drugima. Malo je zajednica koje su bolje pripremljene da djeluju u ovoj situaciji od zajednice osoba u oporavku. Imamo iskustva koja mogu podržati našu dobrobit i koja mogu pomoći osobama u našem okruženju. To je upravo ono što je trenutno potrebno.
Mi smo velikodušna zajednica jer smo iskusili šta znači biti u potrebi. Smjerni smo jer smo iskusili da nas život gazi, ponekad kao rezultat vlastitih postupaka. Znamo šta znači biti bez prebijene pare i krova nad glavom, biti primoran tražiti pomoć i zbog toga smo tu za druge. Dajemo dalje ono što smo primili.
Mnogi me pitaju kako mogu pomoći u ovom kriznom vremenu. Jedan od načina jeste prakticirati socijalnu distancu i na taj način doprinijeti sprečavanju širenja COVID-19. Moramo biti odgovorni građani i uraditi ono što je do nas da ne širimo virus. Mnogo života ovisi o tome. Trebali bismo biti primjer za ostale u društvu.
Ujedno, to znači i brigu o sebi. Trenutno je zaista važno brinuti o sebi fizički, mentalno i duhovno. Stres je danas na veoma visokoj razini i jedna od najvažnijih stvari koju možemo učiniti jeste da se sačuvamo i ostanemo u oporavku. Svako od nas je vrijedan tog truda. Mnogi koji nas vole računaju na to.
To takođe predstavlja i brigu o našim porodicama, a zatim i nastojanja da pomognemo osobama u našem okruženju. Mnoge grupe organizuju sastanke online, ozbiljno shvataju krizu i puni entuzijazma brinu jedni o drugima. To je temelj oporavka, i za mnoge od nas je središte našeg identiteta.
Pa šta bi trebali da radimo sada?
Mislim da bismo trebali činiti ono što osobe u oporavku rade najbolje- služiti drugima, širiti nadu i podsjećati da živimo dan po dan, sat po sat ili minut po minut kada je život težak. Jer ono što možemo kontrolisati jeste kako ćemo reagovati na događaje oko nas. Imamo dragocjeno iskustvo i vještine. Počnite razmišljati o osobama u vašem okruženju kojima će možda trebati pomoć i provjeravajte redovno kako su putem telefona ili putem drugih medija. Ovo je naša šansa da budemo dio rješenja.
Fokusirajmo se na ono što najbolje znamo i provedimo to u djelo. Ovo je naše vrijeme za modeliranje brige o sebi, nade, otpornosti, i da pokažemo kako biti dobar sugrađanin i služiti drugima.
Učinimo upravo to i pokažimo svijetu kako smo zaista zajednica od značaja, u trenutku kada je ono što mi možemo da pružimo najpotrebnije.
Ovo stvarno može biti naše vrijeme. Hajde da se potrudimo da zaista bude tako.