„Ovisnost nije sport za gledaoce, na kraju cijela porodica počne da igra.“
Jedna od stvari koja me još uvijek proganja, godinama nakon oporavka, jeste sjećanje na uticaj mog ovisničkog ponašanja na druge – posebno na one koje volim, ali također i na moje kolege. Bilo je mnogo patnje, pukotine su se raširile nadaleko i naširoko. Na neki način, operacija popravljanja stvari nikada nije završena.
Ovo iskustvo „kolateralne štete“ važi za većinu nas koji smo iskusili ovisnost, a opet su istraživanja vezana za ovaj fenomen relativno ograničena, uprkos činjenici da uticaj na treća lica može biti podjednako velik (ili veći) od uticaja na osobu sa poremećajem upotrebe supstanci.
Bilo je interesantno pročitati nemačku studiju [1] objavljenu u časopisu Ovisnost (eng. Addiction) koji je razmatrao uticaj poremećaja ovisnosti na članove porodice, na njihovo zdravlje i raspoloženje. Prethodne studije pokazale su da članovi porodice mogu imati uvećane probleme sa mentalnim zdravljem, povredama, češćim korišćenjem zdravstvenih usluga i gubitkom produktivnosti, kao i da se ove negativne posljedice poboljšavaju apstinencijom.
Ovo je bila velika studija u kojoj je učestvovalo skoro 25 hiljada ljudi koji žive u Nemačkoj. Istraživači su željeli da saznaju nešto više o članovima porodice koji su pogođeni u opštoj populaciji, kao i koliki su razmjeri i ti uticaji bili ozbiljni. U navedenom reprezentativnom uzorku ljudi starijih od 15 godina, otkrilo se da je skoro 10% pojedinaca imalo rođake sa aktvinim problemom ovisnosti u posljednjih godinu dana. Potom je 4,5% njih izjavilo da imaju rođaka koji se u prošlosti suočavao sa ovisnošću. Otkrili su da je alkohol daleko najčešće korišćena droga (80%), zatim kanabis (16%) i druge nedozvoljene droge (12%).
Članovi porodice pogođeni poremećajima ovisnosti imali su viši nivo depresije (udvostručen) i niži nivo samoocjenjivanja zdravlja. Članovi porodice su također imali veće stope pušenja cigareta i rizičnog ili prekomjernog opijanja. Bilo je nagoveštaja nekih dobrih vijesti u vezi sa uticajem oporavka od ovisnosti:
„Nalazi ukazuju na snažnu povezanost između skorašnjih bolesti ovisnosti i lošeg zdravlja i depresije i poklapaju se sa rezultatima analiza iz Sjedinjenih Američkih Država zasnovanim na podacima zdravstvenog osiguranja, a koji sugerišu da se nakon uspešnog liječenja smanjuje psihosocijalni teret postavljen na partnerke muškaraca sa poremećajem upotrebe alkohola.“
Bischof i kolege, 2022
Bojim se da u našim istraživanjima i praksama ne obraćamo dovoljno pažnje na ovo, iako vladina politika u Škotskoj naglašava potrebe i ulogu porodice kada razmatramo način liječenja. Nedavno objavljeni finalni izveštaj Radne grupe za borbu protiv smrti od droga (eng. Drugs Deaths Task Force) preporučio je usvajanje pristupa koji će biti usmjeren na cijele porodice, kao i da porodice treba da imaju sopstvenu specifičnu podršku za dobrobit i mentalno zdravlje.
Kada se porodice ne posmatraju kao dio procjene uticaja liječenja, propuštamo nešto veoma važno. Oporavak može ili ne mora uključivati apstinenciju, ali pokazatelji napretka u oporavku treba da uključe pozitivne pomake koje članovi porodice i voljeni ostvaruju dok se osoba sa poremećajem upotrebe supstanci oporavlja. Koliko dobro prolaze porodice ljudi na liječenju od alkohola i droge u Škotskoj?
Prije nekoliko godina, kada sam bio dio grupe koja je podržavala izradu Nezavisnog ekspertskog pregleda opioidnih supstitucionalnih terapija u Škotskoj, imao sam priliku da saslušam gledišta članova porodica, onih sa poremećajima upotrebe supstanci, koji su prisustvovali nacionalnoj konferenciji. Bilo je to teško emotivno iskustvo. Porodice u to vrijeme nisu bile zadovoljne pruženom negom.
Na kraju sesije, iako sam prikupio mnoštvo dokaza kao povratne informacije, osjećao sam se odgovornim za sve propuste sistema liječenja. Nije bilo lako čuti iskustva ljudi koji su osjećali da su iznevjereni. Poruka je bila jasna, članovi porodice osjećali su se isključenima iz odluka vezanih za tretman liječenja, generalno nisu podržavali opioidsku substitucijsku terapiju (iako im je buprenorfin bio prihvatljiviji od metadona) i osjećali su da ih stigma spriječava da istupe.
“Potrebe porodice, prijatelja, saradnika i zajednica pogođenih opijanjem ljudi na njihovim društvenim mrežama rijetko se ističu, računaju ili se na njih odgovara.”
Brian Coon, pišući na blogu prošle godine, spomenuo je neke teme koje su relevantne za ovo. Komentarišući rad koji je ukazao na poboljšanja kod onih sa poremećajem upotrebe alkohola koji su smanjili konzumiranje alkohola, ali su nastavili da piju velike količine – što bi se moglo reći da je neka vrsta oporavka – on se poziva na John F Kelly i Brandon G Bergman [2] koji ističu da opijanje može nastaviti da utiče na porodice, kao i da se njihove potrebe moraju uzeti u obzir.
Brian ističe opasnost odvajanja istraživačkih podataka od iskustava. Ako smo previše uski u našem istraživanju, nećemo vidjeti druge stvari koje su važne. Mi nismo ostrva, povezani smo u bogate socijalne mreže, uključujući i članove naše porodice. Naše ponašanje utiče na druge. Dobro fokusiran mikroskop ograničeno je sredstvo, jer se ono što je važno nalazi u široj slici.
Klasifikujući nekoga kao osobu koja se uspješno „oporavlja“ zbog činjenice što se čini kao da funkcioniše uprkos tome što pije alkohol u ogromnim količinama, ignorišemo potencijalnu kolateralnu štetu za njegove bliske ljude (na primjer djecu, partnere), a čije blagostanje može biti ozbiljno pogođeno trajnom nepredvidljivošću teške upotrebe. – Džon F Keli, Brendon G Bergman.
Naravno, oporavak članova porodice ne bi trebalo da zavisi od oporavka njihove voljene osobe. U rezidencijalnoj službi za rehabilitaciju u kojoj radim imamo program za porodice koji se odvija uporedo sa programom za pacijente. Ovo ima za cilj pružanje podrške porodicama onih koje liječimo. Iako će većina ljudi u programu liječenja završiti liječenje i većina od njih ostvariti stabilan oporavak, mi zastupamo filozofiju po kojoj dobrobit članova porodice ne zavisi od toga koliko je dobro njihova voljena osoba – porodice bez obzira na to mogu da poboljšaju svoje mentalno i fizičko zdravlje uzajamnom podrškom i brigom o sebi.
Porodice se također mogu podržati kako kroz grupe za uzajamnu pomoć kao što je Anonimni alkoholičari (eng. Al Anon), tako i preko lokalnih i nacionalnih grupa za podršku. Mislim da je terapeutski efekat okupljanja članova porodice i pružanja podrške jedni drugima veoma snažan – možda i veći od podrške jedan na jedan.
U Škotskoj, nacionalna organizacija Škotske porodice pogođene drogom i alkoholom bilježi ovu pojavu u svom izveštaju o uticaju. Završiću citatom iz tog izvještaja, jer ni sam ne bih mogao bolje reći.
„Biti u mogućnosti da uživaju u opuštenom porodičnom obroku, da neko vrijeme ignorišu telefon, da dozvole sebi da odu u šetnju ili da se nađu sa prijateljem na kafi, ili da se pridruže grupi po prvi put, veliki su koraci za članove porodice. Njihov svakodnevni život u potpunosti je oblikovan i kontrolisan upotrebom alkohola ili droga od strane njihovih voljenih, često tokom mnogo godina.
Rad sa porodicama kako bi naučili nove načine komunikacije i interakcije, da budu sigurni u postavljanju granica, da daju prioritet brizi o sebi i da više razumiju o upotrebi supstanci i oporavku zaista mijenja i spašava živote.”
Amin.
Izvor: https://recoverireviev.blog/2022/10/21/addiction-the-vhole-famili-gets-to-plai/