“Primijetila sam da ne piješ, David”, rekla je. Iako je to bilo više pitanje nego zapažanje, nisam odgovorio. Bili smo u otmjenom restoranu sa našom grupom osoba sa iskustvom slaveći uspješno izvođenje treninga o tretiranju ovisnosti. Stručnjakinja za ovisnost (ni sadašnja, ni bivša kolegica), sjedila je nasuprot mene za stolom sa punom čašom vina.
Već sam bio u ovakvoj situaciji nekoliko puta tokom svog oporavka, i, kako se pokazalo, drugi bi me opetovano ispitivali zašto ne pijem. Mogao sam reći: “Pa ako bih pio, mogao bih na kraju izgubiti svoje blagostanje, dobro mentalno zdravlje, posao, odnose i slobodu da donosim zdrave odluke”, a bio sam dvije godine u oporavku, što su sami počeci, i u tom trenutku nisam želio otkriti svoju historiju ovisnosti od alkohola.
Nezadovoljna, počela je nagađati zašto ja ne pijem. “Da li voziš?”
Rekao sam, “Ne, Pamela,” (to nije njeno pravo ime) “ne vozim”.
Poput mačke koja lovi miša, nastavila je, “Onda da li ujutro trebaš rano ustati??”
“Ne, ništa posebno”, odgovorio sam.
“Vjerovatno si onda sinoć dokasno pio”?, pitala je.
“Ne, nisam.”
Način na koji me je gledala, odavao je činjenicu da ona zahtjeva odogovor. “Pa David, zašto onda ne piješ?”
Popustio sam, ne toliko iz rezignacije koliko iz šale. “Kako to biva Pamela, to je zato što se oporavljam od alkohola”.
Gledala me je bezizražajno još sekundu ili dvije a onda je naglo okrenula glavu u stranu i obratila se osobi pored sa pitanjem: “Zar vrijeme nije užasno ovih dana?” Nismo se više vraćali na temu konzumiranja alkohola.
Koliko god se činilo nevjerovatno, možete biti sigurni da je upravo ovako tekao razgovor.
Postojale su tri stvari koje sam izvukao iz tog susreta. Prva je bila da joj je smetalo to što ja nisam pio. Druga je bila da moje otkrivanje da sam neko ko se oporavlja nije bilo nešto što ona želi čuti. Treći zaključak je da je taj indirektni pritisak da pijem predstavljao opipljiv rizik u ovoj ranoj fazi moje apstinencije.
Budimo jasni, većini ljudi ne smeta neko ko ne pije. Uostalom, više od 20% stanovništva u UK je sada trezveno (još veći postotak vrijedi za mlađe ljude), ali tamo gdje postoji otpor, nelagoda ili izazov, tamo se obično dešava nešto drugo.
Nekoliko su me puta na društvenim okupljanjima prozivali što ne pijem: “Sigurno bi popio piće da imaš nešto sjajno za proslaviti? Šta ako ti neko pokloni rijedak i poseban sladni viski – poželio bi ga probati – zar ne?” Kako se ispostavilo, sladni viski je bio moj prvi izbor pića, tako da zaista nije bilo uredu izazvati me na ovaj način.
Mislim da takva pitanja dolaze iz često neprepoznate nelagode zbog vlastitog odnosa sa alkoholom. Svakako da sam imao nezdravo interesovanje za konzumaciju sa prijateljima kada sam imao problema sa alkoholom. Postoji kultura i često, društveni pritisak da se pije. To što ne piješ može te učiniti ‘drugačijim’.
Rana faza oporavka je izazovno vrijeme. Recidiv se ne čini tako dalekim i iako je malo vjerovatno da će mnogi drugi doživjeti rizične susrete sa stručnjacima za ovisnost u društvenim okruženjima, bilo bi glupo zanemariti veoma opasne faktore koji mogu postojati za one od nas koji su na riskantnom putu do oporavka. Jedan od tih rizika odnosi se na reklamiranje.
Iako nema mnogo istraživanja o tome kako reklamiranje alkohola utiče na one koji se oporavljaju, istraživanje koje je dostupno pokazuje visok nivo svijesti o reklamiranju alkohola za ovu populaciju uz zabrinutost da takve reklame izazivaju žudnju. Savez preko 60 organizacija koje rade na smanjenju štete prouzrokovane alkoholom, (eng. Alcohol Health Alliance), je prije nekoliko godina objavio blog gdje su dvije osobe u oporavku podijelile svoja izazovna iskustva izloženosti reklamiranju alkohola na način koji je nemoguće izbjeći. Ranjivost je jasna.
“Ima ga posvuda – od reklama koje vidite na TV-u tokom reklamnih pauza i tokom fudbalskih utakmica, do ponuda pića po sniženim cijenama koje vas prate od trenutka kada uđete u supermarket.”
Peter
Kako je izvijestio Alcohol Focus Scotland, brzi pregled literature od prošle godine koji su sproveli istraživači sa Nottingham univerziteta je otkrio da postoji razlog za zabrinutost (vidi ispod).
Zaključci
- Uzeti zajedno, nalazi koji su uključeni u studiju sugerišu da je vjerovatan efekat reklamiranja alkohola na osobe sa problemom zloupotrebe alkohola ili na osobe koje su u riziku.
- Nekoliko istraživanja je izvjestilo o efektima reklamiranja alkohola kako što je uticaj na pozitivne emocije povezane sa alkoholom, kogniciju i žudnju za alkoholom, što može utjecati na konzumaciju alkohola. Također postoji dokaz da osobe u oporavku reklamiranje alkohola percipiraju kao okidač i to predstavlja rizik u oporavku.
- Ovaj pregled pokazuje da bi uticaj reklamiranja alkohola na osobe sa problmeom zloupotrebe alkohola ili na osobe koje su u riziku trebao zabrinjavati.
- Buduća istraživanja bi trebala uključiti longitudinalna i eksperimentalna istraživanja kako bi se utvrdilo da li postoji uzročni efekat između reklamiranja alkohola i konzumacije alkohola kod osoba koje imaju problem zloupotrebe alkohola ili su u riziku, uključujući diferencijalne efekte između ove dvije grupe i između različitih vrsta marketinga.
Kada sam se pridružio Twitteru prije nekoliko godina te tvitao o oporavku, a ne o piću, preplavile su me reklame za alkohol pa sam ih morao jednu po jednu blokirati. Zanimljivo je da su te reklame tada zamijenili oglasi za kockarske stranice. Smatrao sam da su neželjene slike frustrirajuće, iako ne posebno rizične, ali u ranom oporavku bio bih vrlo reaktivan oko toga.
“Općenito izbjegavam iskušenje osim ako mu ne mogu odoljeti.”
Mae West
Škotska vlada trenutno se konsultuje o smanjenju reklamiranja alkohola kako bi se smanjila privlačnost alkohola mladim ljudima, smanjio rizik za one koji konzumiraju veće količine alkohola i one koji se oporavljaju.
Za mnoge od nas koji imaju teške poremećaje upotrebe alkohola, rani oporavak je težak. Ranjivi smo. Iako osobe koje se oporavljaju možda ne žele piti, alkoholna industrija prilično je neselektivna u svom pristupu. Poput pitanja stručnjakinje u restoranu od prije toliko godina i njihovo pitanje također glasi: “Zašto ne piješ?” A zatim dodaju, “Trebao bi.”
Moramo podržati osobe na njihovom putu oporavka i pokušati pomoći u smanjenju okidača. Ograničavanje marketinga je jedan od tih načina. Ako imate bilo kakvih razmišljanja o ovome, odvojite malo vremena za sudjelovanje u konsultacijama.
Izvor: https://recoveryreview.blog/2023/02/19/why-are-you-not-drinking-alcohol-and-advertising/