U ranijem blogu objavljenom 2017. godine, ponudio sam neka preliminarna zapažanja o mehanizmima promjene u oporavku i varijacijama tih mehanizama kroz puteve oporavka, faze oporavka, kliničku populaciju i kulturni kontekst. Nedavna saradnja s dr Marcom Galanterom u dizajniranju studije za istraživanje takvih mehanizama promjene među članovima Anonimnih narkomana potaknula je dalje razmišljanje o preciznim katalitičkim elementima koji doprinose oporavku od ovisnosti.
Mehanizmi promjene uključuju određena ponašanja koja s vremenom uzrokuju radikalne promjene u ličnom karakteru i identitetu, načinu života i međuljudskim odnosima. Uključuju odluke, radnje i rituale koji jačaju motivaciju za oporavak, služe kao elementi koji izgrađuju život usmjeren na oporavak i podižu kvalitet ličnog i porodičnog života u stabilnom oporavku.
Ponašajni mehanizmi fokusirani na oporavak (postupci koji se ponavljaju) dovode do procesa koji doprinose stabilnosti oporavka i progresivnom pokretu ka globalnom zdravstvenom i socijalnom funkcionisanju. Ovi posredni efekti uključuju jačanje nade u oporavak, porast samopouzdanja u postizanju oporavka, poboljšanje vještina donošenja odluka i snalaženja, povećanu porodičnu i socijalnu podršku i duhovno buđenje (iznenadne epifanije i prekretnice; pojašnjenje vrijednosti i životnih ciljeva; porast osjećaja svrhe i značaja života).
U svom ranijem blogu primijetio sam sljedeće: „Oporavak od ovisnosti uključuje procese destrukcije, obnove i stvaranja. Destrukcija podrazumijeva rušenje ustaljenih obrazaca ponašanja, razmišljanja, osjećanja i odnosa. Obnova uključuje povrat izgubljenog. Stvaranje zahtijeva nove dnevne rituale koji njeguju oporavak, kao i nove karakterne osobine, odnose i preoblikovanje značaja i svrhe života. O ovim procesima oporavka može se razmišljati u smislu oduzimanja, sabiranja i množenja.”
Razumijevanje mehanizama promjene u oporavku od ovisnosti zahtijeva 1) identificiranje potencijalnih radnji, 2) istraživanje koje su radnje ili kombinacije / redoslijedi mehanizama najučinkovitiji i 3) utvrđivanje kako se upotreba ovih mehanizama razlikuje u fazama započinjanja oporavka, održavanja oporavka i kako poboljšava kvalitet i značajnost nečijeg života u stabilnom oporavku. Izbor mehanizama potencijalnih promjena mogao bi uključivati sljedeće aktivnosti:
-
- Promjena učestalosti, intenziteta ili okolnosti upotrebe droga
- Prestanak svake upotrebe droga
- Traženje specijaliziranog tretmana ovisnosti
- Traženje druge vrste savjetovanja
- Traženje tretmana za druga zdravstvena stanja
- Korištenje propisanih lijekova kako bi se olakšala apstinentska kriza i smanjila žudnja i traženje droge
- Korištenje lijekova kako je propisano za tretman stanja koja doprinose upotrebi droga, npr. anksioznost, depresija, bol itd.
- Učestvovanje uživo na sastancima za podršku u oporavku
- Izbor kućne grupe / sastanka za redovno prisustvovanje
- Učestvovanje na online sastancima za podršku oporavku
- Prisustvovanje drugim događajima usmjerenim na oporavak
- Dijeljenje svoje priče o oporavku
- Proslavljanje godišnjica bez droge
- Učestvovanje u strukturi servisa uzajamne pomoći
- Smanjivanje ili prekid kontakta sa prijateljima i članovima porodice koji su povezani sa drogom
- Prekid nezdravih odnosa koji podržavaju ovisnost
- Ponovno povezivanje u oslabljenim ili prekinutim porodičnim i društvenim odnosima
- Druženje s drugim osobama u oporavku i osobama koje podržavaju oporavak
- Čitanje literature usmjerene na oporavak
- Čitanje druge literature koja inspirira promjene
- Izbor i redovni sastanci sa sponzorom / mentorom / trenerom za oporavak
- Služenje drugima kao sponzor / mentor / trener oporavka
- „Radni“ program oporavka Koraci / principi
- Rad na poboljšanju vještina suočavanja i komunikacije
- Aktivnosti koje pomažu u centriranju, npr. molitva, meditacija, refleksija, vođenje dnevnika
- Učestvovanje u aktivnostima centra za oporavak u lokalnoj zajednici
- Učešće u vjerskim službama i praksama
- Učestvovanje u aktivnostima zagovaranja oporavka i podrške kroz dijeljenje ličnog iskustva ovisnosti i oporavka
- Sprovođenje daljeg obrazovanja ili obuke
- Nastavljanje starih načina zabave ili njegovanje novih interesa, hobija i načina zabave
- Pomaganje drugima / volonterski rad u zajednici
- Poboljšanje fizičkog zdravlja (npr. Intenzivnije vježbanje, poboljšana ishrana, redovni obrasci spavanja, prestanak pušenja)
- Promjena životnog okruženja
- Preseljenje u sigurnije okruženje koje podržava oporavak u većoj mjeri
- Promjena zanimanja ili zaposlenja
Sprovode se značajna istraživanja vezana za ove mehanizme promjene. U nastavku su navedena moja predviđanja o tome što ćemo na kraju zaključiti iz ovih studija.
Mehanizmi promjene oporavka od ovisnosti uključuju srž esencijalnih mehanizama (bez kojih oporavak kod većine nije moguć) i veći skup sekundarnih i komplementarnih mehanizama.
Te zajedničke faktore dijele osobe s različitim pričama oporavka, s nekim razlikama koje su oblikovane prema dobi započinjanja oporavka, spolu, etničkoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji, izboru primarne droge, stepenu ozbiljnosti problema, nivou kapitala za oporavak i stepenu vjerske orijentacije.
Mehanizmi promjene razlikuju se u fazama oporavka, s tim da su neki više istaknuti u pokretanju oporavka, a drugi imaju veću ulogu u prelasku na održavanje oporavka ili poboljšavaju kvaliteta života u oporavku. Vjerovatno ćemo naći varijacije u takvim efektima u različitim kulturnim kontekstima, gdje se lični oporavak mora integrirati u veću rubriku kulturnih vrijednosti i rituala. Takođe mogu postojati razlike u sekularnim, duhovnim i vjerskim putevima oporavka.
Utvrdiće se određene kombinacije i redoslijedi djelovanja koji su posebno katalitični u pokretanju oporavka ili olakšavanju prijelaz iz jedne faze oporavka u drugu.
Mehanizmi promjena (postupci) u oporavku od ovisnosti protkani su kroz dva vrlo različita procesa: izgradnju priče i pripovijedanje. Osobe sa problemom ovisnosti, pogođeni članovi porodice i prijatelji kao i osobe koje žele pružiti pomoć imaju potrebu da pronađu smisao. Brojne su teorije o izvorima i rješenjima ovisnosti koja su utkana u lične i profesionalne narative koji mogu ili ne moraju imati nikakve veze sa stvarnim procesima kroz koje se takva promjena događa. Krajnja istina i najbolja vijest je da je takva promjena moguća i sve češća. Ponašajni “recepti” za pokretanje, održavanje i poboljšanje oporavka postaće sve jasniji u budućim istraživanjima mehanizama promjene. To je razlog za znatan optimizam i iščekivanje.