27.03.2020. SAD: U jeku korona virusa, organizacije za oporavak pozivaju: Ostanite povezani!

U doba kada je pandemija korona virusa izazvala globalnu krizu, u kojoj je socijalna distanca i izolacija ne samo preporučena već i obavezna, organizacije koje podržavaju osobe na putu oporavka šalju jasnu poruku širom svijeta: Čak i ako preskočite sastanke, ostanite povezani.

Partnerske organizacije Proslavi Oporavak iz BiH, Izlazak iz Srbije i Preporod iz Crne Gore koje sporovode regionalni projekat Biram Oporavak, pridružuju se globalnoj inicijativi da se osobama pruži svaka podrška u procesu oporavka putem besplatnih i anonimnih telefonskih linija te online Zoom i Skype sastanaka. Brojevi besplatnih i anonimnih linija su:

za BiH: 0800 28 000

za Srbiju: 0800 104 100

za Crnu Goru: 0800 81 400

Ohrabrujemo pojedince i porodice da se jave za sve vidove pomoći i podrške, a u nastavku pročitajte iskustva organizacije AA iz Californije.

 

Članak u nastavku je napisala Merisa Gerber, California

Bilo je vrijeme za podijelu medalja za očuvanje apstinenciju pa je Grace navukla par plastičnih rukavica i držala udaljenost dok je dijelila medalje za članove koji su proveli 30, 60 i 90 dana bez pića.

Inače, ona obično grli osobe koje se okupe tu u crkvi na Westside-u, ali u četvrtak im je ponudila malo naklon umjesto zagrljaja.

Tvako izgledaju sastanci Anonimnih Alkoholičara (u daljem tekstu: AA) tokom pandemije.

„AA ne mogu potpuno zatvoriti svoja vrata“, izjavila je Grace, 49-godišnja učiteljica joge, koja je tražila da se navede njeno srednje ime kako bi se poštovalo pravilo anonimnosti grupe. “Ne znamo kada će neko doći na naša vrata u očaju.”

Počela je dolaziti u sobe, kako bi sazvala okupljanja, još prije dvije decenije, a sada pokušava prisustvovati dva ili tri sastanka sedmično, mali uzorak sastanaka u odnosu na više od 350 grupa koje se svakodnevno sastaju u L.A.

Obnovili su joj život, rekla je, i ne može prestati misliti o drugima poput nje, koji su, u ovom trenutku, razmišljali imaju li hrabrosti prisustvovati svom prvom sastanku. Šta ako, poput Italije, krenemo ka zabranama kretanja i policijskim časovima?

Ovo su pitanja koja su ove sedmice prolazila kroz glavu mnogih osoba koje pripadaju organizacijama koje se bave oporavkom. Kako su se riječi “Otkaži sve” počele pojavljivati na Twitteru i kako su se ljudi ‘šalili’ putem interneta o tome kako su planirali samo-karantenu s tri boce tekile, neki su se pitali šta će se dogoditi sa sastancima 12 koraka na koje se oslanjaju.

Šta je sa ljudima koji su razumljivo u panici i u iskušenju da piju ili popiju nekoliko tableta? Kako tačno izgleda „prakticiranje socijalne distance“ za osobe koji su lično upoznali i doživjeli opasnosti izolacije?

„Oslanjamo se na zajednicu“, rekao je Rick Manelius, aktivni član programa 12 koraka. „Ljudima je vrlo teško da se sada grčevito drže za to??.“

Za Maneliusa (39), koji živi u Coloradu i radi kao glavni tehnološki službenik u startup-u , pitanja su se počela javljati u mislima prošlog petka, pred kraj sedmičnog sastanka. On je najmlađi član (mlađi otprilike 10 godina od drugih), rekao je, a primijetio je da su umjesto da preplitanja ruku sa osobama koji su pored, tokom molitve na kraju sastanka, neki članovi su odlučili spojiti svoje ruke.

Počeo je razmišljati o svim drugim sastancima poput ovog širom zemlje i o tome kako su, ponekad prilično na niskom nivou što se tiče tehnologije. Crkva, stolice u krugu, kafa. Stvarna soba u koju ljudi mogu ući i pronaći zajednicu.

Narednih dana, ako dođu do karantene, rekao je Manelius, nada se da će se ljudi okrenuti online platformama poput Zoom-a kako bi održavali sastanke putem video chat-a ili možda preuzeti epizodu podcasta The Recovery Show kako bi ga poslušali kada se osjećaju sami. Ipak, brine se za starije ljude koji možda nisu toliko upoznati sa tehnologijom i koji su pod najvećim rizikom od umiranja od COVID-19.

“Našim starijima daje se dodatna doza straha i anksioznosti”, rekao je, a za mnoge ljude ti su sastanci poput besplatne terapije. “Ne želite da pomognete širenju ove zaraze sa visokom stopom smrtnosti, ali istovremeno, kao da je mentalno i emocionalno zdravlje na udaru.”

Takođe je razmišljao i o ljudima koji su u ranim fazama oporavka. Postoji koncept 90-90-tih, objasnio je on, u kojem, rano u procesu, ljudi često pokušavaju prisustvovati sastancima dnevno kako bi postavili nove navike. Ako krenemo prema obaveznim karantinima, on se boji da će to postaviti još jednu prepreku za osobe koje su tek započele oporavak.

“Svako ko je u procesu oporavka zna da kada dođe do drugog otpora, reakcija je: ” Eh, mogu to preskočiti “, rekao je Manelius, ohrabrujući sve one koji još uvijek nemaju sponzora da ga što prije dobiju i da se često čuju s njim telefonom.

U Los Angeles-u, ova sedmica se činila kao prekretnica.

Prije toga, mogli ste vidjeti znakove zabrinutosti na licu trudne kasirke u Vonsu, koja je zadržala dah kada je čula da kupac kiše ili strogi prijekor majke čije je dijete upravo uhvatilo metalnu šipku u metrou.

Ali sad, znakovi su bili gotovo posvuda – bez gužve u saobraćaju, ispražnjene police gdje stoje termometri, tweet koji govori da je glavni ured AA u L.A. rekao svojim članovima da se ne drže za ruke.

Žena koja se ove sedmice javila na telefon u glavnom uredu u L.A., objasnila je da to jednostavno nije istina – svaka je grupa nezavisna, naglasila je, i slobodna da donosi vlastite odluke. Međutim, članovi su zvali zbog korona virusa, rekla je, i počela ih je usmjeravati na upute koje se nalaze na nacionalnoj stranici Anonimnih Alkoholičara.

U uputi je pisalo, da su neke grupe počele razmatranja o mjerama predostrožnosti, poput izbjegavanja rukovanja i smanjenja posluživanja grickalica. Drugi su počeli stvarati planove za slučaj vanrednog stanja, u slučaju da se ne mogu lično sastati, navodi se, kao što je razmjena telefonskih brojeva, e-mailova i računa na društvenim mrežama kako bi članovi mogli biti u kontaktu jedni sa drugima.

Također, u uputi se članove usmjerilo na www.aa-intergroup.org, bazu virtualnih sastanaka u različitim vremenskim zonama, koji se vode telefonom, emailom, videokonferencijama i 24-satnim sobama za chat.

Postoje desetine i desetine različitih grupa.

Za osobe koje govore španski a žive u ruralnim područjima, postoji „Grupo Universal de AA“, koja provodi audio sastanke putem Skypea, a za one kojima to ne odgovara, u srijedu postoji „Text Chat“, koji vodi sastanke putem Zoom-a. Tu je i grupa Spiritual Recovery -„Sigurno mjesto“ za članove LGBTQ zajednice, Spiritual Recovery -„Duhovni oporavak“ za agnostike i slobodne mislioce, pa čak i Sober Stogies – „Trijezne cigare“ za ljude koji se drže dalje od alkohola, ali još uvijek vole zapaliti cigaretu.

Za Grace, učiteljicu joge, bilo je utješno gledati kako se drugi počinju pripremati i nadolaziti na razne ideje. Od januara je pratila put korona virusa, održavajući veze s prijateljicom koja radi kao medicinska sestra hitne pomoći u Seattlu.

“Stvarno su vezani”, rekla je Grace.

Počela se osjećati pomalo rastrojeno, rekla je, dok je čitala grozne priče iz Italije, a zatim gledala po Los Angeles-u i vidjela većinu ljudi koji se ponašaju prilično ravnodušno. Pa, ili to, rekla je, ili se ponašati kao da je Armageddon već stigao i treba odmah provaliti radnju u trgovca Joe-a.

Činilo se da nema puno toga između.

Dakle, tokom svog AA sastanka u četvrtak, Grace je rekla da je odlučila malo pokazati svoje povećane mjere opreza. Nakon što je navukla rukavice, svakom članu koji je dobio žeton – medalju za trijeznost, dala je i bonus poklon: antibakterijsku maramicu. “Živimo u zanimljivim vremenima”, rekla je grupi, koja je bila otprilike upola manja nego obično.

Grace je također razmišljala puno o novim članovima u oporavku i kako bi sljedećih nekoliko dana za njih moglo biti tako krhko. Mislila je na sedmice prije nego što je ona napokon otišla na svoj prvi sastanak – onda kada je bila uvjerena da je nepopravljivo jedinstvena.

„Osećate se kao da ste u pustinji i samo se borite za dah”, rekla je, „i ova oaza stiže, a vi idite:„ Oh, nisam jedina. ”

Ovo su stresna i neugodna vremena, a strah može biti tako velik okidač za ovisnike. Za neke će, kaže Grace, ovo biti „tačka pucanja“, i zbog toga je sigurna da će neki sastanci ostati otvoreni. Ali se nada  i da će se članovi prilagođavati povećanjem učestalosti razgovora na grupnim online sastancima ili organiziranjem sastanaka na Google Hangouts-u.

Na mnogo načina, rekla je, zajednica osoba i organizacija koje podržavaju oporavak je bolje pripremljena za ovaj trenutak od gotovo bilo koga.

„Učili smo se otpornosti“, rekla je. “Učili smo da postoji put kroz bilo šta i da radimo na tome dan po dan , korak po korak.”

Osobe u oporavku također imaju mnogo prakse usmjeravajući svoje strahove i ljutnju u službu, rekla je ona. Ako ste dva dana trijezni, ide mantra, možete pomoći osobi koja je trijezna jedan dan, a ako ste trijezni jedan dan, možete pomoći osobi koja je trijezna jednu minutu.

Sada bi, rekla je, svijet mogao upotrijebiti još jednu poruku koju njena zajednica dobro zna.

Podržavajmo jedni druge da bismo preživjeli.

Članak preuzet sa:  https://www.latimes.com/